Uber, kompanija koja je u proteklih nekoliko godina podigla mnogo buke i u mnogo navrata završila na naslovnim stranicama – od spektakularnog uspjeha njenog poslovnog modela, preko sukoba s regulatorima i konkurentima, pa sve do optužbi za otrovnu poslovnu kulturu, zbog koje je osnivač Travis Kalanick bio prisiljen odstupiti sa šefovske pozicije – ovih dana opet je iznenadila poslovnu javnost. Kako je objavljeno početkom tjedna, Uber je dogovorio preuzimanje kompanije Careem vrijedno 3,1 milijardu dolara.

Radi se o kompaniji koja pruža iste usluge kao i Uber, a uz pomoć aplikacije za pametne mobitele korisnici mogu dogovoriti prijevoz na neku lokaciju, ali posluje na tržištima Bliskog istoka i sjeverne Afrike. Careem ima sjedište u Dubaiju, a tvrtka se hvali poslovanjem na tržištima petnaestak zemalja - od Južnog Sudana preko Egipta, Saudijske Arabije, Iraka do Turske, uz Pakistan i Maroko – i s više od 30 milijuna korisnika.

Prema onome što je objavljeno, Careem će nastaviti poslovati neovisno o Uberu, odnosno pod vlastitim brendom i vodstvom, bez stapanja u organizacijsku strukturu novog vlasnika, a zaključivanje transakcije, ovisno o odobrenjima regulatora i drugim pravnim poslovima, očekuje se u prvom tromjesečju iduće godine. Objavljeno preuzimanje, iako se o njemu šuškalo već ranije, došlo je pomalo neočekivano, ali je s druge strane dodatni pokazatelj toga u kojem se smjeru Uber namjerava poslovno razvijati.

Među razlozima zbog kojih se Uber, čije je sjedište u San Franciscu, s vremena na vrijeme nađe na naslovnicama medija jest i očekivanje investitora da kompanija konačno izlista svoje dionice na burzi. Planovi i namjere za taj potez postoje već godinama i svakih nekoliko mjeseci pojačaju se očekivanja da će se te dionice konačno pojaviti na burzi, no dosad od toga nije bilo ništa. Prema najnovijim najavama, to će se ipak dogoditi već idućeg mjeseca.

Izlistavanje dionica na burzu jedan je od najvažnijih događaja za kompaniju. Uz činjenicu da ona od tog trenutka pa nadalje mora javnosti predočiti puno detalja o svojem poslovanju, ide to da se konačno saznaje njena tržišna vrijednost, odnosno postaje puno jasnije koliko širok krug investitora procjenjuje da ona vrijedi. Stoga kompanije obično izbjegavaju provođenje velikih korporativnih poteza, poput preuzimanja ili prodaje dijelova poslovanja u tjednima koji neposredno prethode izlasku na burzu.

Uber je svojom najnovijom akvizicijom na neki način prekršio to nepisano pravilo, ali to je zapravo u skladu s njegovom dugogodišnjom poslovnom praksom da se ne brine previše o pravilima, pisanim ili nepisanim. No svježa akvizicija još je jedan, dodatni dokaz da Uber mijenja još neke običaje, ovaj put one o poslovnom razvoju kompanije.

Zbog poznatog običaja da Uber uglavnom angažira vozače koji niti su njihovi zaposlenici niti obavljaju vožnju u vozilima koja bi bila njegovo vlasništvo, kompaniju se ne može smatrati onom koja obavlja prijevoz taksijem. Najtočniji opis poslovanja, i onaj koji sama kompanija preferira, jest da se bavi pružanjem usluge ugovaranja prijevoza. I mada bi uobičajeno bilo to da će Uber nastaviti s razvojem svoje matične usluge, u posljednjih nekoliko godina on sve više postaje nalik na investicijsku korporaciju koja se ne bavi isključivo upravljanjem vlastitim proizvodom, već investira i u druge kompanije što se bave istim osnovnim poslom – organizacijom prijevoza ili samim prijevozom.

Tako potencijalna investicija u Uber više nije samo ulaganje u jednu kompaniju i njenu poslovnu budućnost, ma kakva ona bila, nego sve više investicija u specifičnu poslovnu granu organizacije privatnog prijevoza koja je od početka desetljeća procvjetala primjenom novih tehnologija. Uber danas posjeduje vlasničke udjele u nizu sličnih kompanija na različitim tržištima, a takva je situacija i svojevrsna posljedica njegove poslovne politike i razvojnog puta.

Kompanija je inicijalno vrlo snažno krenula u širenje na raznim tržištima, kako lokalnim i regionalnim u matičnim Sjedinjenim Američkim Državama, tako i diljem svijeta. Inovativan način poslovanja, nasuprot klasičnom taksiranju, doveo je Uber u niz sukoba s regulatorima ili s taksistima i prijevoznicima, kojima je oduzimao sve veći dio tržišta. Agresivna poslovna strategija ponegdje je uspijevala, ponegdje nije, no vodstvu kompanije oduzimala je puno energije. Kako su se regulatorima i taksistima priključili i konkurenti, koji su razvijali isti poslovni model kao i Uber, američka je kompanija jednostavno bila prisiljena kapitulirati, prodavati svoje tvrtke na pojedinim tržištima te zauzvrat preuzimati vlasničke udjele u dotadašnjim konkurentima.

Tako, primjerice, Uber danas drži 37 posto vlasništva u ruskom Yandex Taxiju koji posluje na ruskom i nizu susjednih tržišta istočne Europe i srednje Azije. Posjeduje i 28 posto udjela u kompaniji Grab, koja iz svojeg singapurskog središta nudi usluge na tržištima jugoistočne Azije, a drži i petinu vlasništva u kineskoj kompaniji Didi, vodećem pružatelju usluga organizacije prijevoza u Kini. Preuzimanjem 100-postotnog vlasništva u Careemu, Uber se sada pozicionirao i na tržištu Bliskog istoka i sjeverne Afrike.

Dosadašnji vlasnici Careema, među kojima se nalaze njemački proizvođač vozila Daimler AG, japanska tehnološka korporacija Rakuten, državni fond Saudijske Arabije, kao i spomenuti kineski konkurent Didi, mogu biti zadovoljni dogovorenim poslom jer je Careem ovim iznosom potvrđen kao jedna od najvrednijih tehnoloških kompanija Bliskog istoka. Ostaje vidjeti samo kako će investitori reagirati na najnoviju objavu i hoće li to pojačati njihov interes za dionicama Ubera kad se one nađu na burzi.

Iako prilagodba poslovne politike Ubera iz kompanije koja se striktno bavi poslom organizacije prijevoza u hibrid koji istovremeno ulaže u sebi slične kompanije izgleda logično, uzme li se u obzir veličina globalnog tržišta i mogućnosti jedne kompanije koja je ovih dana tek navršila deset godina poslovanja, u tome leže i brojne zamke. Njih možda najbolje ilustrira još jedna legendarna internetska kompanija, Yahoo.

Reputacija koju je Yahoo izgradio početkom internetskog doba na vlastitim inovacijama nestala je nakon posustajanja pokretačkog entuzijazma. Tržišna vrijednost Yahooa posljednjih godina najviše je ovisila o njegovoj vrijednosti udjela u kineskom divu internetske trgovine Alibabi i japanskoj podružnici Yahoo Japan, sve dok i ono malo što je ostalo od matičnog poslovanja nije prije dvije godine preuzeo Verizon. Yahoo se tako u konačnici pretvorio u 'Bu-hu', a krene li istim stopama Uber, od njega bi na kraju mogao ostati - 'Pljuber'.