Sličnu je informaciju danas objavio i Bloomberg, a radi se o svojevrsnoj reakciji hrvatske strane na presudu koju je donio Arbitražni sud u Ženevi krajem 2016. godine. Tada je Hrvatska izgubila spor u kojem je pokušala osporiti dioničarski ugovor Ine s mađarskim MOL-om, tvrdeći da je on sklopljen uz pomoć mita koje je tadašnji premijer Ivo Sanader dobio od Mađara.

U Vladi očito smatraju da se pravna situacija i na međunarodnom planu promijenila nakon što je nedavno Vrhovni sud osudio bivšeg premijera i predsjednika HDZ-a Ivu Sanadera na kaznu od šest godina zatvora zbog primanja mita, a šefa mađarskog MOL-a Zsolta Hernadija na dvije godine zatvora zbog davanja mita. U sklopu afere Ina-MOL, Sanader i Hernadi omogućili su MOL-u prevladavajući utjecaj nad Inom.

Tportalovi izvori iz pravnih krugova, međutim, tvrde da je Vlada još u fazi "ispipavanja pravnog terena" za moguću akciju, te da odluka o tome još nije donesena. Stvar je, dakako, vrlo osjetljive pravne prirode.

Pravni stručnjak koji je želio ostati neimenovan, naime, tvrdi da je presuda Vrhovnog suda jedna pravna činjenica koja nema nikakve veze s arbitražnim sudištima. Osim toga, dodaje, sporno je i kako formulirati hrvatsku argumentaciju s obzirom na to da se ne radi samo o Sanaderu u kontekstu Ine i MOL-a već da je, primjerice, ugovor o prodaji plinskog poslovanja MOL-u potpisan nakon Sanaderova odlaska, u prosincu 2009. godine. Potpisala ga je tadašnja premijerka Jadranka Kosor.

Osim one u Ženevi, postoji i još jedna arbitražna fronta i to pred Međunarodnim centrom za rješavanje investicijskih sporova (ICSID), sa sjedištem u Washingtonu, koji je pokrenuo MOL davne 2013.

Sanader još uvijek ima mogućnost podnijeti ustavnu tužbu, a takvo što je i najavila Sanaderova odvjetnica Jadranka Sloković. Ako bi ustavna tužba bila odbijena imaju se pravo obratiti sudu u Strasbourgu. Najavila je i da će obrana tražiti objedinjavanje kazne, te ponovila već puno puta izrečen stav Sanaderove obrane da se protiv njega trebao voditi jedan objedinjeni postupak, a ne njih pet.

Postoji i politička dimenzija cijele priče. Politički odnosi Hrvatske i Mađarske su vrlo dobri. Osim što je MOL vlasnik Ine, ne treba zaboraviti da su s PPD-om suvlasnici i Petrokemije, a tu je i pitanje investicije u Rafineriju Rijeka. U toj eventualnoj pravno-političkoj bitki, teško da hrvatske šanse dobro stoje, smatraju pravni stručnjaci.

Iz MOL-a su u ponedjeljak poručili da je međudioničarskim ugovorima između hrvatske države i MOL-a propisano da sporove u vezi s istima strane mogu rješavati samo pred arbitražnim sudom koji je osnovan i djeluje u skladu s pravilima UNCITRAL-a.

“Hrvatska je u siječnju 2014. iskoristila tu priliku i tužila je MOL, ali je MOL u cijelosti dobio arbitražni postupak koji je okončan o Božiću 2016. godine. Hrvatska nije uspjela dokazati da je MOL korupcijom stekao upravljačka prava nad INA-om, a arbitražni sud je jasno izrekao i da su međudioničarski ugovori valjani, da je upravljanje INA-om zakonito i da je MOL ispoštovao svoje zakonske i ugovorima preuzete obveze. Arbitražni postupak bio je sveobuhvatan i pokrio je svaki detalj. Procijenjeni su brojni dokazi, a saslušan je i veliki broj svjedoka. Uz to, arbitražnom sudu bila je dostupna i cijela dokumentacija kaznenog postupka vođenog u Hrvatskoj.

Hrvatska je pokušala ishoditi poništenje ove arbitražne odluke, ali je Vrhovni sud Švicarske presudio da je jedini način rješavanja sporova oko međudioničarskih ugovora između hrvatske države i MOL-a arbitraža, a da državni sudovi nisu nadležni za te sporove. S obzirom na navedeno i budući da se od arbitražne presude iz 2016. nisu pojavili nikakvi novi dokazi ili nove informacije u vezi s navodnom korupcijom, ugovori se mogu zakonito mijenjati samo zajedničkom voljom dviju strana. Svi drugi načini izmjene i rješavanja sporova su nezakoniti i suprotni međunarodnom pravu”, ističu iz MOL-a.

Troškovi svih ovih pravnih okršaja za državu su ogromni. Do kraja listopada ove godine za oba arbitražna postupka ukupni troškovi Republike Hrvatske, uključujući i povezani postupak poništenja arbitražnog pravorijeka pred švicarskim Saveznim vrhovnim sudom izdvojeno je čak 200,66 milijuna kuna.