Unatoč tome što nemamo dovoljno radnika u turizmu, svi su objekti otvoreni, a zaposleni moraju raditi bez slobodnog dana po 12 i više sati dnevno, odnosno znatno više od 60 sati, čak do 80 sati tjedno, upozorava Marina Cvitić, predsjednica Sindikata Istre, Kvarnera i Dalmacije
Marina Cvitić ističe kako su zbog toga radnici, posebno stalni i dugogodišnji iskusni i kvalitetni sezonski radnici, umorni i iscpljeni.
'Rade dnevno na više mjesta rada, uskaču na razne poslove, dvokratno, trokratno, a nerijetko u kontinuitetu po 16 sati. Unatoč tome što su se ove godine plaće povećale u odnosu na prethodne dvije godine, ta plaća zbog galopirajuće inflacije nije adekvatna uloženom trudu i radu.', objašnjava Cvitić za Novi list.
vezane vijesti
Dodaje, kako neki poslodavci, nažalost, u takvom režimu rada, često bez dnevnog i tjednog odmora, ne vide nikakav problem, a kada se radnik požali na takve uvjete rada, proglašavaju ih neradnicima. Napominje kako je takva situacija u gotovo svim turističkim kompanijama, od sjevera do juga. Ukazalaje i na činjenicu kako je sve manje domicilnih radnika radi u ovoj djelatnosti jer su upravo oni diskriminirani.
'Naši, domicilni radnici, koji su najbolji promotor našeg turizma, ostvaruju pravo na plaću koja nije ekvivalent uloženom radu. Radnici kojima poslodavac osigurava smještaj, imaju besplatan smještaj, besplatna tri obroka dnevno, besplatno pranje radne odjeće i plaću nerijetko veću u odnosu na domicilnog radnika, pa čak i stalnog radnika', dodala je Cvitić, navodeći kako poslodavci sve domaće radnike trebaju zaposliti na neodređeno vrijeme ili na stalne sezonske poslove, čime će im se omogućiti da kontinuirano tijekom 12 mjeseci imaju radni odnos, time i staž i primanja.
Na eskalaciju problema s radnom snagom u turizmu osvrnuli su se i u Udruzi poduzetnika u hotelijerstvu Hrvatske. Bernard Zenzerović, direktor ovog udruženja, kazao je kako će prihodi turističkih tvrtki ove godine, s obzirom na to da im još uvijek fali oko 10.000 radnika, biti 100 milijuna eura niži nego što bi bili da su kompanije ekipirane sukladno potrebama. Istako je kako postoje dva smjera rješavanja situacije. Jedan je pokušati aktivirati sve potencijale koje imamo, omogućiti rad studentima, umirovljenicima i ljudima koji žele dodatni posao, a potom će biti potreban dio radne snage iz inozemstva.
