VKS je, ne navodeći identitete, podsjetio da je Šmit osuđen jer je nakon verbalnog sukoba žrtvi noževima zadao osobito teške ozljede, nakon čega je žrtva izašla iz stana na hodnik dozivajući susjede u pomoć i potom uslijed zadobivenih ozljeda preminula.

Šmit je, ističe VKS, potom zakrvavljene ruke obrisao ručnicima i oprao ih, izašao iz stana i napustio mjesto zločina.

Prizivni sud je priopćio da je prvostupanjski sud kao olakotno optuženiku cijenio raniju neosuđivanost i bitno smanjenu ubrojivost u vrijeme počinjenja djela, a kao otegotno to što je inkrimirano kazneno djelo počinio izravnom namjerom.

Također, otegotnim je cijenjen način počinjenja djela kojom prilikom je Šmit zadao žrtvi 11 ubodnih, dvije ubodno rezne i tri rezne rane, a većina tih ozljeda je nastala dok mu je žrtva bila okrenuta stražnjom stranom tijela, što upućuje na njegovu upornost i bešćutnost, te što je prilikom počinjenja djela, kako je to utvrdila sudsko-medicinska vještakinja, žrtva osjećala značajnu razinu straha.

VKS je zaključio da nije osnovana žalba optuženika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, a da je osnovana žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni.

Prizivni sud pojašnjava kako je sudsko-medicinska vještakinja utvrdila da je žrtva u kritičnom događaju trpjela posebno jake bolove i patnju koja je bila viša od uobičajene razine patnje kakvu se vidi kod drugih nasilnih smrti, a osjećala je i značajnu razinu straha.

VKS je zaključio da navedene okolnosti upućuju na upornost optuženika u počinjenju djela, ali i izostanak svake empatije prema žrtvi te da je, bez obzira na utvrđene olakotne okolnosti, prvostupanjska kazna zatvora u trajanju od devet godina preblaga i kao takva nije adekvatna da bi se tom kaznom postigla svrha kažnjavanja.