Kako treba postupati u takvoj vrsti slučajeva, regulirano je Haškom konvencijom o građanskopravnim vidovima međunarodne otmice djece iz 1980. Konvenciju primjenjuju sve članice Europske unije i druge države koje su potpisnice Konvencije.

Ovaj su problem prepoznale i institucije Europske unije, posebice Europski parlament, čiji je zadatak osigurati to da su u njegov zakonodavni i nezakonodavni rad uključeni poštovanje, promicanje i očuvanje prava djeteta te težiti postizanju boljih uvjeta života za djecu. Stoga je osnovan stalni ured pri ovoj instituciji, a koji obuhvaća i slučajeve roditeljskih otmica djece, za što se brine koordinatorica Europskog parlamenta za prava djece.

Roditelji bi trebali zajedno odlučiti gdje će im djeca živjeti, posebice ako jedan od njih želi živjeti u inozemstvu. No ako ne uspiju u tome, moraju se obratiti sudu u državi u kojoj dijete živi ili je živjelo prije odvođenja u drugu zemlju. Ako se jedan od roditelja s djetetom odseli u inozemstvo bez odobrenja drugog roditelja ili odluke suda te time ograniči ili onemogući roditeljska prava drugog roditelja, to se smatra otmicom djeteta u smislu odredbi Haške konvencije o građanskopravnim aspektima otmice djeteta.

Što je međunarodna otmica djece?

Zagrebačke odvjetnice specijalizirane za obiteljsko pravo Nataša Pećarević i Eleonora Katić dobro su upoznate s ovom problematikom. Potvrđuju da je zbog masovnog iseljavanja iz Hrvatske sve više slučajeva koje bismo mogli svrstati pod međunarodnu otmicu djece. No postoji tu niz problema.

Odvjetnica Katić bila je u radnoj skupini za izradu Zakona o provedbi Konvencije o građanskopravnim vidovima međunarodne otmice djece, a koji je stupio na snagu s prvim siječnja 2019. Riječ je o zakonu za provedbu Haške konvencije koja je na snazi još od 1980. godine i primjenjuje se s Uredbom Bruxelles II. bis.

'Hrvatska je 2000. godine ratificirala Hašku konvenciju o građanskopravnim vidovima međunarodne otmice djece iz 1980., ali i Uredbu Bruxelles II. bis, koja u svojem tekstu isto spominje primjenu i provedbu Haške konvencije. Uredba se primjenjuje kod nas i dijelovi su inkorporirani u naše zakone', pojašnjava odvjetnica Katić.

Odvjetnica Pećarević pak dodaje kako je u Hrvatskoj problem usklađivanja sadržaja konvencija kad predmet dođe pred sud.

Sudovi dvoje o tome koju konvenciju kada primijeniti, s obzirom na to da se preklapaju u više aspekata. Briselska se više odnosi na nadležnost suda koji bi trebao suditi u pojedinoj vrsti predmeta te priznavanje i izvršenje sudskih odluka u bračnim sporovima, a Haška se odnosi baš na otmicu, tj. protupravno odvođenje ili zadržavanje djece i onemogućavanje provedbe sudskih odluka u odnosu na roditelja s kojim dijete treba živjeti ili ostvarivati kontakte, tj. onemogućavanje jednom roditelju da vrši roditeljsku skrb', pojašnjava odvjetnica Pećarević.

Haška konvencija regulira građanskopravne, a ne kaznenopravne aspekte otmice djece. To je npr. onemogućavanje kontakata roditelja s djetetom, neprovođenje sudskih odluka i onemogućavanje roditeljske skrbi ako ju je roditelj prije vršio. Dapače, uopće nije potrebna sudska odluka da bi se odvođenje smatralo nezakonitim. Ako ste onemogućili jednog roditelja u tome da vrši roditeljsku skrb, koju je faktički vršio na temelju zakona zemlje iz koje je dijete odvedeno, potpadate pod taj institut međunarodne otmice djece', dodaje odvjetnica Katić.

Što napraviti u konkretnom slučaju?

Pitamo naše sugovornice za konkretan primjer. Recimo, majka se odluči preseliti s djecom u Njemačku trbuhom za kruhom. Što mora napraviti da to bude izvedeno na zakonit način u odnosu na oca djece?

Odvjetnica Pećarević naglašava da je roditeljska skrb pravo i dužnost roditelja na skrb o svom djetetu i stječe se u trenutku kada se ono rodi.

'To se pravo ograničava ili onemogućava samo u slučaju kada za to postoji osnovani razlog. Jedan od razloga je razvod braka roditelja, što je propisao postojeći Obiteljski zakon. Zakon propisuje da u slučaju kada se roditelji ne mogu dogovoriti oko svih segmenata roditeljske skrbi, tada sud mora odlučiti koji će roditelj i na koji način vršiti roditeljsku skrb. To je po meni ograničavanje prava djeteta na skrb oba roditelja.'

Stoga, da bi se bilo koji roditelj s kojim dijete stanuje mogao odseliti u drugu zemlju, mora ovdje pokrenuti postupak. Prvo je to obavezno savjetovanje pa, ako ne postignu dogovor, slijedi sudski postupak u kojem roditelj koji odlazi u inozemstvo traži da mu se dozvoli promjena prebivališta djeteta u drugu državu i izmjenu odluke o održavanju osobnih odnosa s roditeljem koji ostaje u Hrvatskoj.

'Sud utvrđuje dobrobit djeteta, no nije uvijek dobrobit djeteta to da ode s jednim od roditelja živjeti, recimo, u Njemačku. U toj drugoj državi možda nema osigurane sve uvjete stanovanja, možda nema adekvatne škole, dijete možda ne zna jezik, a istovremeno ovdje ostaje drugi roditelj koji se isto tako adekvatno može brinuti o njemu. Ako je dobrobit djeteta ta da ide s jednim roditeljem u drugu državu, sud će donijeti takvu odluku, ali ako je to rizično za dijete, ako je ono ugroženo ili uvjeti nisu osigurani, onda mu se može nanijeti šteta', naglašava odvjetnica Pećarević.

Sve je više takvih slučajeva zbog iseljavanja

Iako su susjedne zemlje poput Srbije i BiH također potpisnice Haške konvencije, naše sugovornice kažu kako nisu toliko česti slučajevi koji potpadaju pod međunarodnu otmicu djece vezani za te države jer roditelji često zbog blizine ostvaruju kontakte s djecom. No posve je druga priča sa sve češćim iseljavanjem u zemlje Europske unije, Njemačku ili pak Austriju. Riječ je, dodaju, o sve više slučajeva.

'Ako se roditelji ne mogu dogovoriti nakon što se jedan od njih odluči preseliti s djetetom, ako drugi roditelj nije suglasan s preseljenjem, onda će sud donijeti odluku o tome smije li se odvesti dijete ili ne. Ako roditelj s kojim dijete živi već odvede dijete, onda drugi roditelj podnosi zahtjev centralnom tijelu države u kojoj se ono nalazi za povratak djeteta u zemlju iz koje je odvedeno. Ako roditelj s kojim je dijete otišlo neće dobrovoljno vratiti ga, onda se u zemlji u koju je odvedeno pokreće sudski postupak po odredbama Haške konvencije o građanskopravnim aspektima otmice djece. U tom postupku, između ostalog, utvrđuje se je li odvođenje bilo nezakonito te postoji li osnovanost da se naredi roditelju koji je odveo dijete da ga vrati u zemlju iz koje je odvedeno', pojašnjavaju nam postupak.

U tim postupcima koji se pokreću po Haškoj konvenciji uopće se ne odlučuje o roditeljskoj skrbi. Ako ne postoje razlozi koji isključuju vraćanje djeteta, nalaže se njegovo vraćanje u zemlju iz koje je odvedeno. Tada se u Hrvatskoj, odnosno u zemlji iz koje je dijete odvedeno i u kojoj je imalo uobičajeno boravište prije odvođenja, može raspravljati o tome s kime će stanovati.