Na pitanje o išaranim plakatima i je li to očekivao, Pupovac je odgovorio da s obzirom na to da je ovo prvi put da SDSS sudjeluje u kampanji ove vrste i da su njegove poruke vidljive na način na koji su vidljive u velikim hrvatskim gradovima, od Pule, preko Rijeke, Karlovca, Zadra, Šibenika, Splita, Siska, Zagreba, Osijeka, Vukovara..., očekivali su da će biti 'intervencija' na plakatima, kao što ih bude i na plakatima drugih stranaka.

'No nismo očekivali da će naši plakati biti tako sustavno uništavani. Nismo očekivali da će biti tolikoga izljeva netolerancije prema pet ćiriličnih slova, niti smo očekivali da će biti toliko direktne i otvorene mržnje i pozivanja na nasilje kao što je to bilo na nekim plakatima. No, ono što smo htjeli, to je da se ljudi pokrenu, a to smo i postigli. Međutim, nismo očekivali da se društvo podijeli na one koji su mrzitelji i na one koji se pitaju pa dokle to i za čiju korist. A to se događa' rekao je Pupovac za Večernji list.

Na pitanje nije li sam natpis, pisan dijelom na latinici, a dijelom na ćirilici, 'Biti Srbin u Hrvatskoj' provokativan i što su njime htjeli postići, Pupovac je odgovorio da se više od pet godina vodi sustavna antićirilična i antisrpska kampanja u Hrvatskoj.

'Nitko se u ozbiljnom smislu te riječi nije zapitao – zašto? Zašto se s takvom lakoćom prihvaća da je ćirilica 'agresorsko' pismo, a ne pismo slavenske pismenosti? Zašto se s takvom lakoćom prelazi preko činjenice da su tvorci te slavenske pismenosti Ćiril i Metod, na prijedlog pape Ivana Pavla II, i samog Slavena, postali sveci zaštitnici Europe? I zašto se ne razmišlja o tome kako u takvim okolnostima biti Srbin u Hrvatskoj? Kako podučavati djecu da čitaju i pišu ćirilično pismo? Kako podučavati djecu da ne mrze druge ljude zato što koriste ćirilično pismo? Zato što su neki ljudi odlučili to pismo proglasiti agresorskim!? Ideje, politike i ljudske radnje mogu biti agresorske, ali pismo to ne može biti. Ni jedno, pa ni ćirilično. Pitanjem 'Znate li kako je biti Srbin u Hrvatskoj?' htjeli smo postići i to da se razbiju stereotipi i stereotipni odgovori koje ljudi u Hrvatskoj imaju, a to je da misle da znaju kako je to, da misle da znaju tko su Srbi, da imaju svoje odgovore bez razmišljanja kako je danas biti Srbin u Hrvatskoj. Hrvatska je pristala da dio njezinih građana bude u dobroj mjeri dehumaniziran, da živi u strahu i da nemaju slobodu izricanja toga što jesu, u izboru toga što bi mogli izabrati. To je bio cijeli smisao toga što smo htjeli postići ovom kampanjom', zaključio je.