Na što su se odvaljivali naši starci? Uz koje zvukove su radili na našoj egzistenciji? Kakve su pjesme harale top listama pred tridesetak godina i dirale njihove najtananije strune uz briljantne stihove 'Ruže su crvene, tajne su skrivene'? Navucite nedjeljne cipele, zafrknite vrškove brkova, zataknite maramicu u gornji džep i idemo 'jen-dva-tri, dva-dva-tri' kroz ovotjednih 10 naj
Vrijeme je proticalo i te 1965, tko bi rekao, ali da ne bi bilo zabune, ljubav je još uvijek tu u zraku, zar ne? Ne znamo što bi na tu temu danas rekao Jimmy, ili još bolje njegova supruga Barbara. Nadamo se da ih zagrebačke Utrine, gdje danas žive, dovoljno inspiriraju da se osjećaju kao u dane prvih susreta.
Ivo Robić – Samo jednom se ljubi
Nažalost, Ivu više ne možemo pitati ljubi li se fakat samo jednom ili može i trinaest puta. Zadnja prilika za to bila je pred nešto više od deset godina u Rijeci. Kakogod, jedan od najvećih domaćih šansonijera slomio je vjerojatno i više nego jedno njemačko srce oko Hamburga, gdje je snimao svoj superuspješni album i uspeo se na Billboardovoj ljestvici s pjesmom 'Morgen' na 13. mjesto.
Ivica Šerfezi – Ruže su crvene
I dok je Ivo Robić razgaljivao germanske duše, Ivica Šerfezi se razbacivao sa srčanim bolovima po Rusiji i prodavao crvene ruže. Šezdesetih je tamo uživao zvjezdani status, rasprodao 150 koncerata, a nije zaobišao ni prijateljsku Istočnu Njemačku. Ni njega više nema, no ostala je slatka muzika. Dijabetičari, oprezno.
Gabi Novak – Vjeruj mi
Ne dajte se zavarati naizglednom poantom pjesme: vjeruj mi i kad lažem, pa ćeš možda jednom u meni naći nešto čemu možeš vjerovati. Ne zvuči optimistično kad se parafrazira. No poruka naše Gabi je daleko suptilnija, što će znati svaki inteligentniji zaljubljenik u žensku prirodu. Malo puno nam je žao što više nitko ne otkriva takve nijanse u suvremenom popu. Vjerujte nam.
Mišo Kovač – Više se nećeš vratiti
Mada je malo nezgrapno Mišu etiketirati šansonijerom, svoj je put prema zvijezdama ipak započeo na sarajevskom festivalu 'Vaš šlager sezone'. Bila je 1969, u Francuskoj je Serge Gainsbourg s Jane Birkin pjevao '69... erotska godina', a kod nas mlađahni Mišo tuguje za curom koja ostavlja njegov skromni dom. Ubrzo nakon toga utješila ga je Anita Baturina, nekadašnja Miss Jugoslavije.
Ljupka Dimitrovska – Ja ga hoću, a on mene neće
Evo pionirskih uradaka ženske samosvijesti, pretočenih u djetinje note. Ljupka ga hoće, bit će po njezinom, a on nek se ljuti i lupa nogama o pod koliko god želi. Zamisilite Lady GaGu kako pristojno cupka pred studijskim kamerama i pjeva 'ma njega je zapravo sram...'. Da, vremena su se zericu promijenila od dana kada je makedonska pjevačica zabavljala ex Jugu, Čehoslovačku i Rusiju i ekipa je nešto manje sramežljiva.
Jedan od rijetkih fenomena domaće estradne povijesti koji je imao nešto za reći i znao kako to izvesti, bilo perom, bilo parom glasnica. 'Tvoje nježne godine' jedan je od evergreena koji će se otkrivati još generacijama. Treba samo pustiti trendovske klince da se ispušu, zakoraknu u tridesete i uz malo sreće nabasaju na opus vidovitog Arsena. Ispjevao je čovjek čitavu hrpu stvari nad kojima se možete zapitkivati po formuli 24/7.
Zvonko Špišić – Suza za zagorske brege
Kajkavski megahit prvi je put izveden 1969. na festivalu u Krapini i Špišića zakucao u čeoni režanj svakog boljeg purgera. Premda i slikar i antologijski pjesnik, bacio se Zvonko poslije u manje umjetničke i više lukrativne domene, pa je sjedio u Hrvatskom saboru i bio zastupnik u Skupštini grada Zagreba u osamdesetima. Zagorski mu bregi vjerojatno nikada neće zaboraviti vrhunsku i neponovljivu propagandu.
Napisana na stihove Dobriše Cesarića, 'Balada iz predgrađa' najpoznatija je stvar Hrvoja Hegedušića, jednog od začetnika hrvatske šansone, uz Arsena Dedića i Zvonka Špišića. Nama je danas totalni retro, no u šezdesetima sve je to zvučalo ful progresivno. Kada je Krleži jednom prilikom rekao da je uglazbio njegovu poemu 'Khevenhiller' poznatiju kao 'Nigdar ni bilo da nekak ni bilo', pisac mu je uzvratio riječima 'Kaj me briga, vi mladi ste ionak kak buldožeri'.
Josipa Lisac – O jednoj mladosti
Naša Josipa je otpjevala svoju najbolju pjesmu odmah na početku karijere i tako se riješila svih dvojbi vezanih za pitanje 'hoću li ikada ući u legendu?' 'O jednoj mladosti' zvuči k tome nevjerojatno moderno, samo blaga intervencija u aranžman mogla bi je ponovo katapultirati na aktualne radijske ljestvice. Za razliku od zagorskih suza ili prigradskih balada. No tko zna... možda za to netko i smogne muda.
