Sarkastični unosi neobične online enciklopedije Uncyclopedije uveseljavaju surfere karikiranim tekstovima. Između ostalog, korisnici su unijeli tekstove o Hrvatskoj, Dalmaciji, Zagrebu i drugim nam srodnim temama. Zato smo izdvojili deset tvrdnji o Hrvatima, a sami ocijenite koliko su točne ili netočne
Oblik vlasti: katolička oligarhija prerušena u demokratsku republiku.
Neobično popularan uzvik koji veća količina ljudi na jednom mjestu voli koristiti u svakoj prilici jest: 'Mi, Hrvati!' Nek' se na sportskim susretima između Alkara i Cedevite ili Junaka i Segeste zna tko je najglasniji. A ovo 'Hrvati' ne znači samo Hrvati, to znači i ozbiljno vjersko opredjeljenje jer, nema sumnje, ako ste pravi Hrvat, onda ste svakako i katolik. Budući da upravo pravi Hrvati, a prema tome i katolici, donose važne državne odluke, možda i u ovom slučaju vrijedi da u svakoj šali ima pola istine.
Narodna nošnja je izvoz poput dima cigareta i mrlja od kave.
Svaki je narod silno ponosan na svoje narodne običaje pomoću kojih se s nekom nostalgijom prisjeća svojih korijena. Austrijanci to rade ispuštajući čudne zvukove u zelenim bermudama i šarenim suknjicama, a mi imamo folklorna društva. Njima se dičimo na svakom važnijem međunarodnom kulturnom događanju, kako bismo pokazali da i mi imamo konja za utrku. Premda taj konj više djeluje kao stara raga čiji smisao rijetko tko razumije, narodnu nošnju izvozimo gdje god stignemo. A u usporedbi s dimom cigarete i mrljama od kave, svakako je zdravija.
Kad ne razgovaraju o Srbima, Hrvati se hvale koliko imaju psovki. Ponosni su na činjenicu da je psovke gotovo nemoguće prevesti na bilo koji strani jezik zbog njihove briljantnosti.
Ah, psovke... Psovke su u našem jeziku gotovo dobile ulogu pjesničkih figura u svakodnevnom jeziku. Osim što nam jezik obiluje sinonimima psovki, mi ih na impresivan način kombiniramo. Inventivnost više ne dolazi do izražaja samo u manjim mjestima, zavisno složene rečenice i kombinacije psovki s uobičajenim izrazima premjestile su se u svaki kutak velikih gradova.
Kad Hrvatima dosadi njihova zemlja, odlaze u Njemačku u kojoj već živi više Hrvata nego u samoj Hrvatskoj. A kad su tamo, ne prestaju se hvaliti da je Hrvatska najljepša zemlja na svijetu.
Sigurno nešto ima u toj tvrdnji jer ne zovemo je uzalud Lijepa Naša. A tko će to bolje procijeniti od nostalgičnog gastarbajtera koji je trbuhom za kruhom krenuo u daleku stranu zemlju. A kad se neki od sretnika ipak vrate, svoju sreću iskazuju trokatnicama i kojekakvim patuljcima, Venerama i fontanicama u vrtu.
Urbana legenda kaže da postoje ljudi koji su stvarno rođeni u Zagrebu, ali svi su svjedoci nestali pod nerazjašnjenim okolnostima. Također, ne postoji dokaz da su ljudi rođeni u Zagrebu u bilo kakvom srodstvu s pticom dodo.
Prije dvije i pol godine nizozemski su znanstvenici pronašli ostatke prednjeg dijela kostura divovske ptice dodo, izumrle na otoku Mauricijusu prije gotovo 400 godina. Ostatke rođenog Zagrepčanina još nitko nije pronašao.
Hrvatska je vrlo sportska nacija. Možda ste primijetili hrvatske sportaše koji na velikim natjecanjima osvajaju kojekakve medalje, ali općenito su najrašireniji sportovi ispijanje kave, pušenje i tračanje. Sve to iziskuje puno vježbe i zato su kafići neprestano puni, posebno za radnog vremena kad zaposlenici dobivaju slobodno da bi trenirali.
Jako nam je drago kad stranci primijete da u gradu preko dana ima puno ljudi. I gle čuda, svi oni sjede i ispijaju kave, osobito za radnog vremena. Onda se stranci čudom čude kako uspijevamo istovremeno uživati i raditi. Ili nam jedno od to dvoje ne ide dobro? Glasamo za opciju da se radi o drevnoj vještini usavršenoj kroz stoljeća.
Neki se besmrtni bendovi, koji neprestano izdaju nove albume, ne mogu pomiriti s činjenicom da su 'u k....' (oštar izraz za posebno stanje depresije koje se javlja u tridesetima kad nemate posao i još uvijek živite s roditeljima).
Da, moglo bi se reći da od te depresije boluje određeni dio mladih ljudi u Hrvatskoj. Zašto se zamarati globalnim krizama i zatopljenjima, socijalnim nepravdama i neučinkovitim reformama kad se u četiri zida sobe nalazi sve potrebno – računalo.
Hrvati su prvenstveno katolici, premda mrze Crkvu i psuju Boga, ali zato svaki Božić, prije nego što se napiju i završe u lokalnoj birtiji, pjevaju božićne pjesmice.
Božić, odnosno Badnja večer postala je nešto nalik proslavi Nove godine. Rođenje Isusa Hrvati slave kolektivnim tulumom na cesti, u kafiću, kod kuće. Toliko su sretni što je to dan kad se rodio Mesija da si međusobno poklanjaju nevjerojatne poklone, isprazne sva ribogojilišta u zemlji, a naposljetku mu se poklone, što od alkohola, što od poniznosti, točno u ponoć. Nakon toga ponove istu stvar samo u većem društvu.
Dalmatinci posjeduju najviše vikendica i vila po glavi u svijetu i okolnim galaksijama.
Kad su prije nekog kratkog vremena Dalmatinci otkrili nešto što se zove turizam, ne budi lijen, potrudili su se pronaći najbolji način iskorištavanja plodova turizma s najmanje truda. A rješenje se nametnulo samo po sebi, s obzirom na to da turisti radije spavaju u kakvim-takvim apartmanima, nego u skupim hotelima.
Dalmatinci su najveći sveznalice i uvijek su upoznati i s najintimnijim detaljima susjedova života. To je tako, unatoč činjenici što većina prikupljenog znanja dolazi od starih žena koje zovu 'babe', a koje svakodnevno bez prestanka gledaju kroz prozor i brinu se o tome da saznaju sve, a da ne izađu iz kuće. Znanje se prenosi od babe do babe, a priča se da je i CIA neko vrijeme proučavala ovaj način prikupljanja podataka, ali nikad zapravo nisu otkrili kako točno funkcionira.
Za opširniji komentar upit pošaljite direktno stranicama CIA-e. Mi s tim nemamo ništa.
Tekst o Hrvatima u cjelosti možete pročitati ovdje
