Prosvjedi i demonstracije

Prije janjetine, izleta, roštilja i graha bile su – demonstracije i štrajkovi, borba za radnička prava, radnički pokreti, pamfleti i parole. Rijetko je obilježavanje Prvog maja, Međunarodnog praznika rada, prolazilo mirno, a nerijetko je završavalo nasiljem. Do Drugog svjetskog rata stvari su tako otprilike izgledale i na ovim prostorima, a onda je došlo novo vrijeme – vrijeme mira, rada i napretka u kojem se radnici nisu bunili. A i da su se bunili, ne bi bili dočekani ovacijama.

Prvomajska parada

Zato je to 'novo vrijeme' imalo svoje ideje kako treba slaviti Praznik rada. Kao i za svaki državni praznik vladajuća se struktura pobrinula da narod ima što raditi, gledati, čemu pljeskati. U Zagrebu se pljeskalo i mahalo zastavicama u Ulici 8. maja, današnjoj kombinaciji Pavla Hatza, Baruna Trenka, Jurja Žerjavića i Ljudevita Farkaša Vukotinovića, odnosno Zelenom valu, kuda je prolazila velika parada. Bilo je teško dospjeti u prve redove i izbliza gledati radnike kako prolaze u svojim karakterističnim uniformama – predstavljale su se struke od medicinskih sestara do dimnjačara. To je bio službeni dio proslave.

Ekstra slobodan dan

U kontekstu službenog dijela proslave Prvog maja svakako treba spomenuti hvalevrijedan običaj koji se prakticirao posvuda. Naime, ako bi Praznik rada pao na vikend, onda se svakako i prvi sljedeći ili prethodni radni dan proglašavao neradnim jer, kako bi to bilo proslaviti Prazni rada na dan kad se ionako ne radi. Vezalo se kako se stiglo i taj se običaj dao lijepo iskoristiti za produženi vikend.

Odlazak na more

Oni koji su fino živjeli, taj bi praznik iskoristili za odlazak na more. Kolone preko Velebita ili na zavojima Gorskog kotara bile su svake godine uobičajen prvomajski prizor kao što su to bile polovicom srpnja. A onda se na moru priključivalo lokalnim paradama i proslavama.

Obiteljski izleti u prirodu

S druge strane, oni koji nisu imali mogućnosti pobjeći na plažu nekoliko dana, odlazili su masovno u prirodu. Obiteljski izleti bili su, i još uvijek jesu, sitan bijeg, prilika za druženje, za razgibavanje, za konzumaciju nekih finih suhih kolača zamotanih u papirnate šarene salvete, a također bila je to prilika da se provoza novi fićo ili trabant.

Sportska događanja

S obzirom na to da je prvi dan svibnja najčešće već bio dovoljno topao da dan provedemo u kratkim rukavima, prilika za odbojku, nogomet, graničar ili tako neki timski sport nije se propuštala. I, da, najčešće se odvijala u prirodi, na izletu, ali ni školska igrališta nisu bila prazna.

Roštilj ili janjetina?

'Sve je mirisalo na janjetinu', pišu po forumima nostalgično o tome kako se prije 30, 40 godina slavio Prvi maj. Ali nije bila samo janjetina u pitanju, dakako. Kakva god mesina je bila pri ruci, a posebno ako se dala nataknuti na ražanj, bila je dobrodošla. Iako nitko na izletima u prirodi nije odbijao ni ćevape ni ražnjiće. Kao uostalom ni danas. Ako niste na grahu, ne sumnjamo da ruke ne mastite nekom sočnom vratinom.

Koncerti

I prije i poslije, i u ono i u ovo vrijeme seoska zabava, bilo da je bila organizirana u vatrogasnom domu ili na nekom trgu glavnog grada, uključivala je živu glazbu. Ma čak i ako nije bilo glazbe, proslava je završavala na koljenima ili stolovima. Ne sumnjamo da je to i danas gotovo neizbježan scenarij.

Besplatni grah

Sindikalne povorke i govorancije izmiješane s propalim prosvjedima karakteristika su modernih proslava Praznika rada, no više od svega posljednjih je godina simbol proslave postao besplatan grah. No dok se jedni guraju u redu za grah, drugi rade budući da dio poslodavaca nije shvatio što znači državni praznik ili Međunarodni praznik rada.

I poticaj za kraj