Nestrpljivo čekamo da se, uz komune za odvikavanje od teških droga, netko sjeti pokrenuti centre za skidanje s Fejsa, mobitela, šopinga, sitcoma i celebrity rubrika. Možda su i najubojitije droge one koje vas uporno ostavljaju na životu tek toliko da bi ih konzumirali. U čitavoj lepezi kojekakvih ovisnosti, probrali smo nekoliko s kojima se u 21. stoljeću nevjerojatno lako identificirati
Serije i serijice
Biti dio publike nekada je značilo imati prilično dinamičnu ulogu. Bilo da bacate trula jaja ili gaćice na stejdž. Bilo da urličete od euforije ili užasa. Gomila sitcoma i sapunica koja oplahuje male ekrane u zadnjih dvadesetak godina uzela je prosječnom gledatelju i onaj zadnji grumen sudjelovanja i pretvorila ga u ovisnika o TV radijaciji. Serije se zapliću, rješavaju, valjaju fore, smiju, plaču i plješću umjesto vas, tako da se možete bolje koncentrirati na čips i kolu. Od Cosby Showa i Princa iz Bel-Aira do Seinfelda, Dadilje i Ureda, možete jednostavno prepusti 2D likovima da žive svoje priče umjesto vas i k tome nevjerojatno uživati.
Fejs
Fejs je definitvno nešto interaktivniji narkotik. Tko bi rekao da nakon svih proboja u fizici, genetici i medicini, nakon ispisanih tomova genijalne literature, opisanih svjetova i dokumentiranih iskustava, ekipici nema dražeg nego spašavati virtualne kravice po Fejsu. Ne znamo koji je to centar u mozgu zadužen za ovisnost o Facebooku, ali znamo da ima puno veze za narcizmom, dosadom i kroničnim manjkom imaginacije.
Glazba
Nekada je čuti singl najdraže grupe bilo iskustvo ravno bućkanju u jacuzziju s nimfomanskim blizankama koje vam noktima blago masiraju leđa. Od glazbe su vas prolazili trnci, na jednoj pjesmi živjelo se tjednima. U međuvremenu smo začepili uši bubama, besplatno poskidali sve žive i mrtve albume i mjuza je od ekskluzivnog iskustva postala nužna buka u pozadini. Svima koji žale za snagom dobre glazbe savjetujemo askezu tišine od par tjedana.
Mobiteli
Kultura klikanja pojela je nebrojene bonove, minute i čitave mladosti, no nitko da vrisne od užasa. Još uvijek brojimo na prste škvadru koja se ne laća mobitela pri prvom trenutku praznog hoda. Bilo da čekate tramvaj, poziv medicinske sestre ili okrećete stranicu skripte, tu je vaš najdraži LCD display da vas orjentira i centrira pogubljeni fokus.
Šoping
Kupovanje anestezije nekada ide na liječnički recept, a nekada preko blagajne butika. Šoping cetri bi trebali biti subvencionirani preko HZZO-a, s obzirom na motivacijsku strukturu velikog broja kupaca. Kupuješ što ti ne treba za svrhu koja se ne može potkupiti. Ovisnost o šopingu ide u red psihijatrijskih tegoba rezerviranih za elitu, tako da, ako već morate biti narkić, savjetujemo nešto jeftinije. Recimo, totalnu ovisnost o sjedenju - gdje god, kako god i koliko god.
Nema pješice
Hodanje je tlaka, stajanje još gore. Pa kada već ne možemo baš sve životne funkcije odraditi ležećki, a barem onda da sjednemo. Makar jednu stanicu. Makar 30 sekundi. Makar među guzovima zbrinuli čitavu koloniju hemeroida. Nije da kontempliramo ili putujemo astralnim pustopoljinama. Jednostavno želimo potporanj za dupe pod svaku cijenu, ništa više, ništa manje.
Privatni životi zvjezdica
Da, ratovi, da, zijev, milijuni mrtvih u Kongu, da, da, pala Vlada, bez veze, nova predstava, blah, knjiga, intervju s dobitnicom Nobelove nagrade, mmm, ok, dalje, aaa, napokon, Vlatka ima novog dečka! 24 sekunde do trkelj-truć rubrika – to je to što me zanima! Pa novi Clooneyjev komad, pa Amy Winehouse ispala bradavica, jes, napokon u žiži zbivanja. Jer, naravno, narkomanska znatiželja oko zemljopisnih koordinata nečije sise u trenutku X ne znači ništa drugo nego da vam se vlastiti život može savršeno definirati istim slovom.
Igrice
Baš kao što je i sedamnaest puta zanimljivije rasturati vojske goblina, nišaniti ekipu među oči, mlatiti prolaznike, silovati komade i vladati svijetom negdje između jedan i sedam ujutro. A onda biti malo prazan, glup, jadan, pokoran i s dvije vreće podočnjaka ostatak dana. Sve bi bilo O.K. s videoigrama kada bi se ljudi s njima igrali, umjesto da se one igraju njima. I kada nakon nekoliko mjeseci kvarcanja pred monitorom misliš da si došao do kraja, oni malo pronicljiviji shvate da jedino što su dokrajčili je - pozamašan komad vlastita života.
Jesi li dovoljno 'in'?
Narkotička potraga za vlastitom kulovitošću je misija koja nikada ne prestaje. Ne stoga što je otkrivanje identiteta cjeloživotna zadaća, nego iz jednostavnog razloga što ergela trendsetera i opinion makera ima naviku svako malo pisati kolumne. Taman kada si odlučila 'biti svoja' po detaljnom receptu Cosma, skužiš da je pariški tjedan mode totalno okrenuo priču. Ne crne dokoljenke, nego žute štrample. Jučer si se snebivala nad idejom grupnjaka, a onda je Carla Bruni rekla da je O.K. i sada briješ da je to baš ful liberalno i emancipirano.
Cybersex
Šteta. Ako je konac 20. i početak 21. stoljeća otkrio nešto o muškarcima, to je da je pimpek sasvim dovoljan. Nestala su davna romantična vremena kada je je frajer u potrebi kucao na vrata bordela i tolikim vaginama ispisao minijaturni komadić biografije. Sada taj isti frajer bulji u online pornjavu, masira glavić i seksualnost shvaća kao par zgodno poslaganih piksela. Gola žena nikad nije bila dostupnija i nikad tako dražesno dvodimenzionana. Deseci tisuća obnaženih tjelesa na klik udaljenosti je možda vrlo dobra stvar za hipofizu, ali brutalno loša za vezu između testisa i ostatka ličnosti. Ukoliko uopće išta ostaje.
