Astro, tarot i ini showovi
Gotovo da nema male, lokalne televizije koja kasniji večernji program ne popunjava ovakvim tipom emisija. 'Šaltate' li programe oko ponoći, sigurno će vam zapeti za oko jedan od niza živopisnih likova koji će vas uvjeravati da imaju najbolje savjete o vašem zdravlju, ljubavnom životu, poslu ili čemu drugom. Pritom će okretati neke karte, vrtjeti predmetima na koncu ili jednostavno mahati rukama, primati se za glavu i proizvoditi nesuvisle zvukove između kojih će vam postavljati ‘suptilna’ pitanja i dobiti informacije koje će vam onda prezentirati kao ‘rješenja’. Ako ste posebno nesigurni, u dnu ekrana uvijek imate broj telefona koji možete nazvati za dodatne konzultacije. Što drugo reći nego sretno i nadamo se da vam je džep dovoljno dubok!

Sapunice

Hrvatske, meksičke, španjolske, portugalske, turske, srpske, bosanske, američke, engleske, indijske… Jedino nam još fale kineske, ruske i nigerijske varijante, ali uopće ne sumnjamo da ćemo s vremenom biti počašćeni i tim verzijama dramatičnih životinih priča. Što je u tome toliko iritantno, pitate se, posebno uz gledanost kakvom se ponose? Pa od kojeg klišeja da krenemo objašnjavati? Od mračne tajne koju skriva gotovo svaki važniji lik jedne sapunice? Od kućne pomoćnice koja redovito sazna sve te tajne? Od glavne junakinje koja je redovito oličenje dobrote i morala, ali, eto, sirota naprosto nikad nema sreće do zle svekrve koja prezire glavnu junakinju? Popis je podugačak i možete ga pronaći ovdje

Stranjski trash showovi/kvizovi
Teško je, doduše, ovako generalizirati jer ne možemo reći da ni jedan britanski ili njemački format zabavnog showa / kviza nije bio uspješan ili barem donekle zabavan, no količina trash sadržaja koja proizlazi iz njihovih ‘glava’ za popunjavanje ‘neozbiljnog’ dijela programa je naprosto fascinantna. Neduhoviti voditelji, isforsirani scenariji, hipersretni natjecatelji (dobili ili izgubili) - sve to nije dovoljno ni za lagodnu, nedjeljnopopodnevnu zabavu. Uostalom, ako je emisija uspješna u, primjerice, Njemačkoj, ne postoji razlog zašto bi to bila i u našem podneblju.

Reprize repriza
Koliko puta možemo pogledati ‘Sam u kući’, ‘Prijatelje’, razne CSI-jeve, Schwarzeneggere i Stevene Seagalove? Ponekad nam se čini kao da nam programom ispunjenim reprizama testiraju mozak, ali ne pamćenje, nego onaj centar u mozgu koji kontrolira ispade bijesa i agresivnost. A kao pokusni miševi ne osjećamo se nimalo ugodno.

Posebne emisije za blagdane i praznike
Iako su reprize nešto što nas može iznervirati u sekundi, ne znači da nas svaki originalni sadržaj oduševljava, baca u ekstazu i tjera da zaplešemo od sreće. Naprotiv. Sjetimo li se ‘specijalnih emisija’, posebno onih vezanih uz doček Nove godine, prije će nam pasti na pamet uzeti maramicu u ruke kako bismo pobrisali suze od jada, nego staviti kapicu s propelerčićem na glavu i puhnuti u papirnatu trubicu. Dobro, ako već imaju vremena složiti scenarij i snimati unaprijed, zašto jednom tih nekoliko sati ne popune nečime što bi ljudima moglo biti zanimljivo, a ne već provjerenim, da ne kažemo olinjalim zvijezdama, neduhovitim doskočicama i skečevima od kojih boli glava?

Zabavno-glazbene hrvatske umotvorine
Vjerojatno isti mozgovi koji smišljaju ‘specijalne emisije za blagdane i praznike’ smišljaju i scenarije za ostale zabavno-glazbene emisije. Nema ih previše, nije nam program preplavljen njima, no to što povremeno vidimo i doživimo, sasvim je dovoljno za naša slabašna srca. Čini se da stručnjaci vole koristiti isprobane formule neduhovitih voditelja i doskočica, puno loše glazbe i veliku količinu treša u svakom obliku - od dekoltea do scenografije.

Doku-sapunice
Ne znamo kako bismo drugačije nazvali fenomen televizijskih serija čiji je scenarij inspiriran stvarnim događajima, u nekima varijantama onima iz crne kronike, a u nekim varijantama dramatičnim životnim pričama. Takvu vrstu emisije, čije reprize trenutno možemo pratiti, osim začuđujuće lošeg scenarija, ponajviše određuju naturščici, odnosno glumci koji to nisu. Ljudi koji su htjeli zaraditi sitan novac na brzinu, prijavili bi se jednom za snimanje i ako bi bili dovoljno dobri, nakon toga ponovni angažman nije bilo teško dobiti. Ako je suditi po broju sezona, doku-sapunice su bile prilično gledane.

TV prodaja

Možete li zamisliti išta dosadnije od polusatnog ponavljanja jedne te iste rečenice na, recimo, tri načina? I tako piljite u to, izmjenjuje se nekoliko kadrova, dvije, tri uloge, jedan te isti tekst i jedan te isti proizvod… Zapravo, u prve dvije minute saznajete o čemu se radi, što se reklamira, a svih ostalih 18 ili više minuta spadaju u potpuno mučenje.

Reklame kao petminutne emisije
Ako nas nešto nervira više od reklama, onda su to promo emisije, zakupljeni prostori u eteru koji traju po pet ili više minuta, a za razliku od klasične reklame, u ovakvim formatima nas odabrano poznato lice vodi kroz cijelu paletu proizvoda tvrtke, bilo da se radi o banci, sportskom brendu, namještaju ili nečem drugom. Jesu li ikad ikoga uspjeli uvjeriti da je ono što prodaju upravo ono što gledatelju fali u životu?

Seksi TV
Ne, ne govorimo o pornografiji, no bolji naziv od ‘seksi TV-a’ nije nam pao na pamet. Djevojke koje se u jeftinom donjem rublju previjaju po krevetu, podu ili na nekoj maštovitijoj podlozi, rade neke bizarne face koje su jednostavno smiješne i proizvode jednako bizarne zvukove, imaju cilj napaliti svekoliko pučanstvo i natjerati ih da okrenu broj zapisan u dnu ekrana kako bi ‘direktno’ porazgovarali s dotičnom ljepoticom. Ma, radije ćemo se onda vratiti na neku reprizu...