Tijekom Prvog svjetskog rata, Britanska tajna služba MI6 eksperimentirala je s raznim nevidljivim tintama i došla na pomisao kako sperma nije loša ideja. Javnost će sada moći saznati o takvim istraživanjima iz dnevnika jednog od operativaca u sklopu knjige 'MI6: Povijest tajne službe 1909.- 1949.' profesora Keitha Jefferyja
Profesor Keith Jeffery s Kraljičinog sveučilišta u Belfastu dobio je pravo korištenja svih dokumenata MI6 u razdoblju od 1909. do 1949. te je pomoću njih napisao knjigu 'MI6: Povijest tajne službe 1909.- 1949.' koja će se pojaviti i kao serija članaka u časopisu The Times. Jedno od nevjerojatnih poglavlja ove knjige priča i o traganju za savršenom nevidljivom tintom.
U lipnju 1915. zamjenik šefa vojne obavještajne službe u komandnom štabu u Francuskoj Walter Kirke napisao je u svoj dnevnik kako prvi šef tajne službe Mansfield Cumming istražuje mogućnost nevidljive tinte uz pomoć Londonskog sveučilišta. U listopadu iste godine gospodin Cummings zaključio je da muško sjeme ima najbolje kvalitete neophodne za nevidljivu tintu - nije ga bilo lako otkriti uobičajenim metodama te je uvijek bilo 'pri ruci'.
Član osoblja u bliskom kontaktu s Mansfieldom Cummingsom Frank Stagg rekao je kako nikad neće zaboraviti oduševljenje na licima svojih nadređenih kad su saznali da sjeme ne reagira na isparenja joda. Svi su mislili da su riješili jedan od velikih problema tajne službe, no nije puno prošlo prije nego što je poslan podsjetnik svim agentima da koriste svježe zalihe 'nevidljive tinte', jer je primijećen neugodan miris.
