Znatiželjni kakvi jesu, biolozi su ipak htjeli potvrditi svoje pretpostavke o razmnožavanju i produžetku vrsta među životinjama, pa su krenuli s praćenjem njihovih navika. Rezultati su bili iznenađujući, ne samo po pitanju samog zavođenja i parenja, već su razbili mit i predrasudu o tome da se životinje pare isključivo zbog produljenja vrste.

S lakoćom su dokazali da Beaumarchaisova tvrdnja 'piti bez žeđi i voditi ljubav u svako doba - to je sve, gospodo, po čemu se razlikujemo od životinja' ima grešku. Naime, mnogo više životinjskih vrsta nego što možemo pojmiti vodi ljubav upravo iz užitka, s predigrom, pa čak i distinkcijom između vrsta seksualnog užitka.

BONOBO - MIROLJUBIVI PERVERZNJACI

Svi se volimo smatrati najnaprednijom vrstom na planetu, no, ako nitko drugi, onda bonobo majmuni dokazuju da smo potpuno u krivu. Ok, možda smo razvili neke jako kul i korisne tehnologije, možda komuniciramo s nekim udaljenim tisućama kilometara, možda poznajemo pojmove kao što su povijest i zemljopis, ali oni za razliku od nas bezrezervno vjeruju u onu 'make love, not war'. I apsolutno su svjesni da o tome ovisi opstanak njihove zajednice.

Bonobo majmuni razvili su nevjerojatnu svijest o korisnosti seksualnih igrica pa ih koriste u najrazličitijim i najbizarnijim prilikama. Oni se ljube jezikom, i to recimo za pozdrav. Tek tako, da pridošlica zna da je dobrodošao. Seks koriste kod rješavanja razmirica, pa i kod mirenja nakon razmirica. Obilato ga koriste i kao zamjenu za hranu. Osim što se ljube jezikom, prakticiraju i oralni seks, zajedničke masturbacije, a kod genitalnog seksa često su okrenuti licem jedno prema drugome, što se dugo smatralo rezerviranim isključivo za čovjeka.

Seksualne odnose ove vrste srodne čimpanzama primatolog Robin Dunbar nazvao je naprosto skandaloznima, s obzirom da će se pariti s bilo kime, bez obzira na spol i dob. Ipak, čini se da se upravo zato bonobo majmuni smatraju najmiroljubivijom i najmanje agresivnom vrstom sisavca na planetu. Budući da žive u skupini od po 20-ak članova (za razliku od ostalih vrsta majmuna gdje ih je pet do šest), očito su seksualni čin prihvatili kao najbolji način za održavanje korektnih odnosa i smanjenje konflikata. I još u tome uživaju!

S druge strane, carski pingvini s Antarktike prilično ozbiljno shvaćaju parenje. I ne samo parenje, već i odnos s partnerom. Premda većinu vremena ne provode zajedno, u sezoni parenja, krajem ožujka, mužjaci ispuštaju zvukove kojima dozivaju ženke. Ona dolazi do svog odabranika te ostaju zajedno dok ona ne izlegne jaja. Sljedeća dva mjeseca mužjaci su zaduženi za grijanje jaja, dok ženke to vrijeme provode u lovu na moru kako bi prikupile što više sala i snage za podizanje mladunaca.

Mužjak carskog pingvina u tom periodu izgubi i polovicu svoje tjelesne težine jer nepomično sjedi na jajima u nimalo ugodnim vremenskim prilikama (vjetar doseže brzinu od 200 kilometara na sat). Ženke se nakon dva mjeseca vraćaju i po glasanju prepoznaju svog partnera, a tako i svoje potomstvo.

U tom su smislu carski pingvini strogo monogamni i nikad se ne pare s više ženki. Ipak, rijetki su slučajevi (prema statistikama samo 15 posto parova) da se i sljedeće godine u vrijeme parenja nađu isti partneri.

SEKS? ZAR BAŠ MORAMO?

I dok jedni uživaju u seksu na sve moguće načine, a drugi imaju potpuno romantičnu viziju odnosa, treći imaju velikih problema u uspostavljanju istih. Jedan takav primjer su pande. Osim što spavaju preko 20 sati dnevno, pande nisu baš pretjerano angažirane i aktivne životinje ni kad su budne. Pa tako ih ni seks ne zanima previše. Budući da se radi o najugroženijoj životinjskoj vrsti na Zemlji (oko 1.100 ih živi u divljini i oko 160 u ustanovama), čuvari u zoološkim vrtovima i parkovima prirode ozbiljno su shvatili svoju ulogu pa su se o pandama počeli brinuti na pomalo bizaran način.

Tako su u jednoj znanstvenoj bazi u Kini došli na briljantnu ideju da životinjama prikažu 'pornografski' film, naravno s pandama u glavnim ulogama. Prije osam godina prvi put je korištena takva tehnika pobuđivanja instinkta, i to na mužjaku starom šest godina, koji je tek dosegao odraslu dob. Mužjak Didi prikovao je pogled za ekran na kojem su ljubavni ples izvodile dvije pande. Odonda su mu filmić prikazivali ujutro i navečer, a Didiju je u vrlo kratkom roku počeo jačati libido. Za tim su se primjerom poveli i drugi kineski centri u kojima obitavaju pande.

I dok pande jednostavno nemaju želju za seksom, žabama koje nastanjuju jezera na području oko Melobournea drastično je pala želja za parenjem, a sve zbog prometne buke. Posljednjih im je godina drastično pao broj, i to sve zahvaljujući činjenici da ženke uopće ne čuju mužjake koji ih zovu na parenje. U prirodi i bez pozadinske buke ženka žabe može čuti zov mužjaka s udaljenosti od 800 metara, a ta se udaljenost u naseljenim i gradskim područjima smanjuje na 14 metara. Da buka prometnica i automobila ubija seksualni život australskih žaba, dokazuje i primjer britanskih ptica. Znanstvenici su još prije nekoliko godina uočili da su se ptice u gradovima počele puno češće i jače glasati noću jer im je danju jednostavno bilo preglasno i nisu se međusobno mogle čuti.