Glicinija (visteria) je raskošna drvenasta penjačica koja potječe iz Kine, Japana, Koreje i istočnih dijelova SAD-a. Ova listopadna biljka poznata je po svojim mirisnim i atraktivnim cvjetovima, zbog čega se često sadi u vrtovima, na terasama i drugim vanjskim prostorima.

Vrlo je prilagodljiva i jednostavna za održavanje, a ime je dobila po američkom liječniku Casparu Wistaru.

Glicinija pripada porodici mahunarki (Fabaceae), poput bagrema i albicije, i izuzetno obilno cvjeta u proljeće i ljeto. Njezinom sadnjom možete značajno uljepšati vanjski prostor jer viseće grane s ljubičastim cvjetovima intenzivnog mirisa stvaraju upečatljiv vizualni dojam.

Ova biljka najbolje uspijeva na sunčanim pozicijama, gdje ima najmanje pet, šest sati izravnog svjetla dnevno. Redovito zalijevanje je važno, a dugovječna je i otporna na niske temperature, osobito starije jedinke. Preporučuje se zaštititi je zimi.

Tlo treba biti rahlo, neutralno do blago kiselo (pH 6–7), a treba izbjegavati glinena i pjeskovita tla, osim ako se ne obogate hranjivim supstratom. Glicinija je prilagodljiva različitim klimatskim uvjetima i podnosi temperature do -15°C, a starije biljke i niže. Najbolje vrijeme za sadnju reznica je proljeće, nakon što prođe posljednji mraz, dok se u područjima s blagom klimom može saditi i u jesen. Prilikom razmnožavanja sjemenom, sadnja se preporučuje krajem studenog ili početkom prosinca.

Glicinija se dobro slaže s drugim snažnim penjačicama poput klematisa, ali može ugušiti slabije biljke i drveće u blizini. Zato je važno kontrolirati njezin rast redovitim orezivanjem. U fazi mirovanja, koja nastupa u jesen, smanjuju se zalijevanje i prihrana. Tada je preporučljivo ukloniti zaražene dijelove i malčirati korijen radi očuvanja vlage.

Ova biljka poznata je po brzom rastu i širenju, zbog čega se smatra invazivnom. Može narasti do 15 metara u visinu i osam metara u širinu, a do svoje pune veličine dolazi tek nakon dvadesetak godina. Unatoč ljepoti i popularnosti, glicinija zahtijeva izniman oprez: njezina toksičnost može imati ozbiljne posljedice za ljude i životinje, a njezin agresivan rast može uzrokovati štetu u vrtu i na objektima.

Mračna strana lijepe biljke

Premda su svi dijelovi glicinije otrovni, najopasniji su mahune i sjemenke jer sadrže visoke koncentracije lektina i visterina.

Konzumacija čak i male količine, poput dva sažvakana sjemena, može kod djece izazvati simptome trovanja: peckanje u ustima, mučninu, povraćanje, proljev, bolove u trbuhu, poremećaje cirkulacije, pa čak i kolaps, upozoravaju stručnjaci. Zabilježeni su slučajevi da su djeca ili odrasli nakon gutanja sjemenki završili u bolnici s teškim simptomima poput povraćanja, proljeva, dezorijentacije i iscrpljenosti, a oporavak može potrajati i nekoliko dana.

Kod životinja, posebice pasa i mačaka, glicinija može izazvati povraćanje, proljev s tragovima krvi, bolove u trbuhu, a u težim slučajevima i smrt.

Stoga se savjetuje izbjegavati sadnju na mjestima na kojima borave mala djeca i kućni ljubimci, a pri vrtlarskom radu oko biljke nositi rukavice i duge rukave. Treba spomenuti i to da glicinija izuzetno brzo raste i širi se, često gušeći druge biljke, crpi im svjetlost i hranjive tvari te može oštetiti i stabla, pa čak i metalne konstrukcije i infrastrukturu kuća ako se ne kontrolira. Njezini snažni korijeni i izbojci lako pronalaze pukotine i mogu izazvati materijalnu štetu na objektima u blizini. U slučaju gutanja dijelova glicinije, osobito sjemenki ili mahuna, potrebno je odmah potražiti medicinsku pomoć.

Djecu i kućne ljubimce treba educirati i nadzirati da ne bi došli u kontakt s njom, a u slučaju izloženosti treba brzo reagirati i kontaktirati s liječnikom ili veterinarom.