Kao i svako drugo, i ovo mjesto ima priču. Navodno se prije otprilike 60 godina jedna od triju djevojčica za vrijeme bezbrižne igre utopila u kanalu koji okružuje Otok lutaka. Don Julian Santana Barrera bio je pustinjak koji se nakon toga tamo sklonio od svijeta i posvetio život stvaranju legendarnog mjesta.

Vjeruje se da je Don Julio počeo vješati lutke na drveće kako bi usrećio nesretnog duha djevojčice koji je nastavio lutati otokom, dok neki vjeruju da ih je vadio iz vode jer je mislio da se radi o samoj utopljenici. Bez obzira na razlog, uspio je tijekom godina pretvoriti otočić u bizarno i zastrašujuće mjesto prepuno malih plastičnih tijela mrtvih pogleda.

Don Julian navodno je proživio preostalih pedesetak godina života na otoku skupljajući stare odbačene lutke sa smetlišta ili od preprodavača. Živio je od voća i povrća koje je uzgajao, a po izgledu otoka reklo bi se da nije htio društvo.

Čudan ton priče nastavio se 2001. kada je Julianovo mrtvo tijelo pronađeno u kanalu. Čudni starac utopio se, baš kao i djevojčica koja ga je navodno inspirirala na neobičnu opsesiju lutkama.

I dok starca koji je stvorio Otok lutaka više nema, njegova čudovišna kreacija još je tu. Beživotne lutke pohabane vremenom vise s drveća, neke cijele, a neke spaljene suncem ili osakaćene. Mnogo godina Otok lutaka je bio zaboravljen, no devedesetih je pokrenut program za obnovu i čišćenje kanala pa su gondole ponovo počele dovoziti turiste.

Turisti obavezno posjećuju Otok lutaka ako su u blizini, pogotovo mlađa generacija. Staklene oči na dječjim licima koje kao da uvijek promatraju turiste podsjećaju na priču o duhu djevojčice kojem se 2001. navodno pridružio i duh starca.

Don Julianova obitelj sada održava mjesto gdje je starac živio, što nije posebno teško s obzirom da tamo nema struje niti bilo kakvih instalacija. Mobiteli imaju signal jer je Otok lutaka unutar granica Ciudad de Mexica, do kojeg treba dva sata čamcem.

Neki turisti koji su posjetili Otok lutaka tvrde da su čuli kako lutke šapću te kažu da im je pametno ostaviti kakav mali znak pažnje kad prvi put stupite među njih. Don Julianov nećak Anastasio Velasquez koji je našao ujakovo tijelo nakon što se utopio kaže da ima dana kad ih posjeti i do 50 turista.

'Ima dana i kad nitko ne dođe, no u prosjeku primimo oko 20 posjetitelja dnevno. Meksička televizija je bila već mnogo puta, no tek od posjeta Discovery Channela nam se broj stranih posjetitelja znatno povećao', kaže gospodin Velasquez.

Xochimilco je 28 kilometara udaljen od centra Ciudad de Mexica, a kanali su sve što je preostalo od istoimenog jezera koje je jednom bilo dom Aztecima, Toltecima i narodima Teotihuacana. Do Otoka lutaka može se stići jedino iznajmljenim čamcem ili vrstom gondole (trajinera) koja je šareno obojena te nema motor, već je kao i u Veneciji gondolijer gura štapom.

Turisti mogu uživati (ili ne) u jezivoj atmosferi Otoka lutaka i vidjeti ga kroz oči čovjeka koji je 50 godina skupljao i vješao lutke po stablima, a zatim s obnovljenim osjećajem da su živi okrenuti leđa tom divovskom nadgrobnom spomeniku i prepustiti se ljepoti ostatka Meksika.