David Malin jedan je od fotografa koji svojim objektivom lovi nebeska tijela i svemirske pojave. U suradnji s Phaidon Pressom izdao je knjigu fotografija 'Ancient light: A portrait of the universe' (Drevno svjetlo: Portret svemira)
Zbog zagađenja, sve je teže s površine Zemlje uspješno fotografirati nebeski objekt, no astronom David Malin koristi teleskop u opservatoriju Siding spring u blizini Coonabarabrana u Australiji i njegove su fotografije među ponajboljima. Stoga smo obradili nekoliko svemirskih pojava za vas.
Halleyjev komet zadnji put pojavio se u blizini Zemlje 1986, a ako ste bili dijete u to vrijeme, imate šanse ponovo ga ugledati 2061. Taj komet redovno posjećuje Zemlju svakih 75 do 76 godina, a ljudima je poznat još od 240 pr. n. e. Ono što nekoga može iznenaditi jest to da, iako komet na nebu izgleda sjajno, u stvarnosti je crn kao ugljen, a prava dužina mu je 15 kilometara, za razliku od repa koji se prostire stotinjak kilometara iz njega.
Na udaljenosti od 700 svjetlosnih godina, najbliža je sjajna planetarna maglica Spiralna maglica. Taj oblak zvjezdanog materijala rodilište je zvijezda, a dio sazviježđa Vodenjak.
Otkrio ga je Karl Ludwig Harding još 1824, no tek 2003. taj fenomen dobio je nadimak 'Božje oko'. Pravo ime, Spiralna maglica, dobila je zato što kad astronomi gledaju u nju izgleda kao presjek DNA lanca.
Svjetlo koje sad kreće iz Orlove maglice stići će na Zemlju za oko sedam tisuća godina što znači da su prekrasne fotografije tog svemirskog fenomena koje imamo, snimka njezina izgleda prije prvih piramida. Najsvjetlija zvijezda u toj maglici može se vidjeti uz pomoć dalekozora, a znanstvenici vjeruju da je impozantne 'Stupove stvaranja' uništila obližnja supernova, no mi to nećemo vidjeti još barem tisuću godina.
Na udaljenosti od tisuću svjetlosnih godina od Zemlje nalazi se maglica zvana Vještičja glava, zbog svoje sličnosti s profilom vještice. Ta maglica nalazi se u svima najpoznatijem zviježđu, Orionu. Premda je službeno dio zviježđa Eridan, Orionova zvijezda Rigel zapravo je ta koja osvjetljava Vještičju glavu. Zbog plave zvijezde i prašine u samoj maglici, plavo svjetlo vidljivije je od crvenoga.
Još jedan fenomen u blizini Oriona maglica je Konjska glava koja je prvi put primijećena 1888. Ta maglica dio je Orionova molekularnog oblaka, a tamna je zato što zaustavlja sjaj mnogo svjetlije crvene maglice iza sebe. Konjska glava nalazi se na otprilike 1.500 svjetlosnih godina udaljenosti od Zemlje.
