Joystick je danas jedno od ključnih pomagala u videoigrama, sastoji se od ručke i par gumbića, služi za upravljanje vozilima, šakama, pištoljima, ali prije svega služi za uništavanje. Kada su se počeli masovno štancati u osamdesetima za igranje na atarijima, spektrumima ili komodorcima, ti plastični bartrljci za upravljanje izdržali bi u najboljem slučaju nekoliko tjedana prije nego bi ih ruka klinaca polomila u žaru borbe.

Premda ih prije svega vežemo za blagodati informatičkog doba, povijest joysticka je ipak nešto duža. Smatra se da je riječ prvi upotrijebio francuski pilot Robert Esnault-Pelterie na početku 20. stoljeća i da se odnosila na ručicu za upravljanje njegovim avionom. S druge strane, autorsko pravo na joystick polažu Englezi tvrdeći da riječ potječe od 'George stick'. M. E. George bio je također jedan od pionira avijacije koji je mehaničkom ručicom u letjelici osvajao nebo nad Newcastleom 1910. godine.

No sve su to još bile samo mehaničke naprave. Prvi električni joystick napravili su Nijemci 1944. i služio je za upravljanje klizećom bombom Henschel Hs 293 za uništavanje brodova. Taj prototip današnjeg joysticka koristio se sklopkom 'on-off', a instrukcije su se prenosile radiosignalom.

Kako se očito ideja joysticka prirodno veže za ideju uništavanja, tako su ga Nijemci ponovno upotrijebili za upravljanje Wasserfallom, inačicom čuvene (i prve) rakete zemlja-zrak V-2. Wasserfallov joystick također se koristio tehnologijom pretvaranja električnih u radijske signale kako bi navodio ubojiti eksploziv do svoga cilja.

Toliko o ratnim igrama, koje su ipak malo prestvarne za našu rubriku. Ono što nas zanima jest činjenica da je joystick za videoigre prvi napravio Ralph H. Baer 1967. godine. Igraća konzola zvala se Magnavox Odyssey, bila je prva svoje vrste i preteča čuvenog Atarija 2600.

Da ne davimo previše tehnologijom, napomenimo tek da razlikujemo analogni i digitalni joystick. Prvim kontroliramo sve međustupnjeve pomicanja, dok drugi reagira samo na osnovne smjerove - gore, dolje, lijevo, desno, pucanje... Danas se pri detekciji položaja ručice koristi promjena u magnetskom polju.

I dok su u protekla dva desetljeća mnoge igraće konzole razvile vlastite upravljače, bilježi se povratak joysticka ne samo u svijetu videoigara, nego i u građevini, rudarstvu, avijaciji. Nije previše jasno kada Wikipedija piše da se za industrijske potrebe rade izdržljiviji joystici s obzirom da predobro znamo koliko ih je uništeno trešnjom, drmanjem, klikanjem, savijanjem ili naprosto razbijanjem o zidove nakon što smo popušili sve živote dva koraka prije završetka igrice.

Kako god bilo, od airbusova, dizalica, bagera, mobitela pa sve do lika koji vam paukom diže auto s trotoara, ta se legendarna ručica pokazala kao jedan od najprirodnijih načina upravljanja. Premda, složite ćete se, nema ništa prirodnije od nepropisnog parkiranja.