Poput audio i videokazeta, i telefonske govornice su nestale iz svakodnevnice. Internet i mobiteli uveli su nas u doba sveprisutne i gotovo neprekidne komunikacije, a javni telefoni ostali su u prošlosti zabilježenoj u filmovima, stripovima i knjigama
Pomodna studentska zabava krajem pedesetih koja se sastojala u tome da se što više ljudi nagura u telefonsku govornicu također je stvorila neke nezaboravne komične filmske scene. Navodno se 25 studenata uspjelo ugurati u jednu govornicu.
Telefonske govornice drže posebno mjesto i u svijetu ljubitelja stripova i znanstvene fantastike. Jedna od najpoznatijih stripovskih scena u govornici je presvlačenje Clark Kenta u Supermana, a kultna televizijska serija 'Doctor Who' koja drži rekord u broju emitiranih epizoda u žanru SF- a sadrži vremeplov koji izgleda kao britanska policijska telefonska kabina.
Neobični moderni spojevi starog i novog gledatelji mogli su vidjeti u filmu 'Hakeri' s Angelinom Jolie u kojem mladi hakeri koriste telefonske govornice za računalni napad na korporacijsko superračunalo te znakovito odjavljivanje iz virtualnog svijeta u filmu 'Matrix' koje se često vrši baš u telefonskoj govornici.
Sve te stare filmske klišeje tehnološki napredak zamijenio je vječnim nedostatkom signala i praznom baterijom u mobitelu.
Telefonske govornice prešle su dug put od svog rođenja krajem 19. stoljeća zbog potrebe za tišinom za vrijeme poziva, pa sve do 1970. kad ih se počelo mijenjati otvorenim javnim telefonima zbog lakšeg pristupa za invalide. Zadnjih dvadeset godina govornice nestaju sve većom brzinom zbog pojave mobitela i čestog vandalizma.
Zbog sve češćeg korištenja laptopa američka telekomunikacijska tvrtka Verizon 2003. uvela je bežičnu internetsku vezu na mjestima na kojima su prije stajale telefonske govornice. Osim pristupa internetu, nove govornice mogu se koristiti za slanje tekstovnih poruka, a iz njih se može i - ne bi čovjek vjerovao - telefonirati.
U Madridu se 30 govornica planira pretvoriti u postaje za napajanje električnih automobila, a u Velikoj Britaniji se čuvene crvene telefonske govornice koje je 1935. dizajnirao Giles Gilbert Scott prepravljaju i prodaju kao tuš kabine. Crvena boja za govornice bila je odabrana zbog vidljivosti i, iako je danas najprepoznatljiviji dio britanske ikone, u početku nije bila baš omiljena.
U Kaliforniji se u pustinji Mojave nalazi usamljena telefonska govornica udaljena 13 kilometara od najbliže asfaltirane ceste i 24 kilometara od najbliže autoceste, a popularnost je stekla u kasnim devedesetima kad je stanovnik Los Angelesa vidio telefonski znak na karti i odlučio provjeriti postoji li govornica stvarno. Nakon što se uvjerio da usred ničega postoji telefonska govornica, napisao je pismo koje je potaklo Godfreyja Danielsa da pokrene nekoliko internetskih stranica posvećenih pustinjskoj telefonskoj kabini.
Nedugo nakon pokretanja stranica na internetu telefonska govornica u Mojaveu postala je hit i mnogi ljudi su je nazivali, a neki su čak i otputovali do nje kako bi se mogli javljati na pozive. Prije četiri godine snimljena je i drama 'Mojave phone booth' u centru koje se nalazi ova čudna govornica.
Telefonske govornice u svojih stotinjak godina postojanja nisu nam samo pružile mogućnost telefoniranja izvan kuće, nego su nam i dale ikonu koja prožima čitav svijet zabave prošlog stoljeća.
