Kako bismo reagirali da se stvarno susretnemo s vanzemaljskim životom? Imamo li način da se zaštitimo od eventualnog udarca smrtonosnog asteroida na Zemlju? Premda je vjerojatnost za takav scenarij vrlo mala, znanstvenici se ipak trude osmisliti neke odgovore. Koliko god oni bizarno zvučali...
Kontakt s vanzemaljcima
Jesmo li sami u svemiru? Ako nismo, imamo li plan kako ćemo izvesti prvi kontakt? Hoće li vanzemaljci biti miroljubivi ili ne?
Odgovore na ova pitanja imali smo prilike gledati nebrojeno puta na televiziji i uglavnom se radilo o ratobornim i zlim malim zelenima koji su nas došli pokoriti/istrijebiti/pojesti (osim u slučaju kratkonogog botaničara koji je samo htio kući). No iako je šansa da ćemo ikad sresti vanzemaljce vrlo mala, postoje ljudi koji su se ozbiljno zapitali ista pitanja i odlučili kako ne bi bilo loše imati unaprijed pripremljene odgovore - kako za vanzemaljce, tako i za ljude koji žele znati 'više nego što bi trebali'.
Osim što smo odgovore na pitanje jesmo li sami u svemiru potražili putem raznih letjelica i misija poslanih u sve kutke Sunčeva sustava i šire, postoje i znanstvenici koji su plaćeni da razmišljaju o mogućim scenarijima prvog kontakta. Među prvim takvim istraživanjima je i 'Brookingsov izvještaj' koji je američki kongres naručio 1960, a tema mu je bila 'istraživanje učinaka miroljubivih svemirskih aktivnosti na ljudsku svakodnevnicu'.
Kao i većina politički motiviranih istraživanja, i Brookingsov izvještaj bio je prilično dosadan do dijela u kojem se priča o 'implikacijama otkrića vanzemaljskog života'. Tu se dosadno istraživanje pretvara u napeti znanstvenofantastični roman o prikrivanju istine od javnosti.
'Ako otkrijemo superinteligenciju, rezultati postaju prilično nepredvidljivi. Postoje mnogi primjeri društava koja su nestala nakon prvog kontakta s novim kulturama bez obzira na to koliko su bila sigurna u svoje mjesto u svijetu. Postavlja se pitanje kako takvo saznanje možemo predstaviti - ili sakriti od - javnosti', dio je teksta iz dijela Brookingsova izvještaja koji se bavi vanzemaljcima.
No ne bave se samo znanstvenici pitanjem što i kako ćemo ako sretnemo vanzemaljce. Vatikan je izjavio kako postojanje nezemaljskih oblika života ne mijenja ništa u Bibliji, a jedan od Papinih astronoma Guy Consolmagno bio bi oduševljen da mu se pruži prilika krstiti vanzemaljce.
Poruke budućim generacijama ili nuklearni otpad
Jedna od poruka koju svakako ostavljamo ljudima budućnosti je 'umrite, gadovi'. Naime, za razliku od arheologa koji danas iskapaju raznu grnčariju i vrhove strelica, budući arheolozi najvjerojatnije će nabasati na ogromne količine nuklearnog otpada.
Nevada se čini kao najvjerojatnije mjesto na kojem će arheolozi budućnosti jednog dana umirati kao muhe jer SAD tamo namjerava odlagati svoj nuklearni otpad. Odabir te države nije nelogičan s obzirom da su se u Nevadi od 1951. do 1992. vršili nuklearni pokusi, pa postoje mjesta prikladna za odlaganje nuklearnog otpada.
No Američko ministarstvo za energiju nije oduševljeno s idejom da ostavljamo otrov u zemlji bez jasnog znaka za opasnost, pa je unajmilo grupu intelektualaca da osmisle upozorenje. Jedina začkoljica u cijeloj priči jest to što je Agencija za zaštitu okoliša tražila da taj znak bude vidljiv i jasan sljedećih 10.000 godina.
Kako se ikonografija, kultura i jezik stalno mijenjaju, nije teško pretpostaviti da ono što se nama danas čini potpuno jasno može izgledati sasvim drukčije za 10.000 godina. Na primjer, aktualni znak za nuklearni otpad pomalo podsjeća na anđela i ne izgleda pretjerano opasno.
Zasad još nije izmišljen novi znak koji bi za 10.000 godina jasno govorio da je nešto opasno.
Smrtonosni asteroid
Asteroidi stalno prolaze pokraj Zemlje. Većina ih je potpuno bezopasna, no što bismo učinili da imamo priliku pripremiti se za smrtonosni asteroid koji će izbrisati sav život s planeta?
Grupa zabrinutih astronauta iz SAD-a i Kanade preda je UN-u izvještaj u kojem objašnjavaju potrebu za planom kako zaustaviti veliki asteroid. U izvještaju kažu da već imamo svu neophodnu tehnologiju za uništenje takvog asteroida te da nam jedino treba dovoljno vremena da je upotrijebimo.
Nažalost, 'dovoljno vremena' je 20 godina, a plan je da uperimo ogledala prema asteroidu i skrenemo ga svjetlom. Ako to ne proradi ili nemamo tih 20 godina, plan B je radnja filma 'Armagedon'.
Radni plan jest poslati astronaute ili robote na površinu asteroida, izbušiti rupe u njemu, ubaciti nuklearne bombe i eksplozijom ga skrenuti s putanje da ne udari u Zemlju. Naravno, kako stvari idu, 2036. mogli bismo čak i vidjeti jesmo li se stigli pripremiti.
Klimatske promjene
Ne sumnjamo da ste već mnogo puta čuli kompilaciju 'Najbolje od kraja svijeta' koja sadrži hitove 'Potres', 'Poplavu', 'Požar' i 'Nuklearnu zimu'. Ovaj put uz uobičajenu kompilaciju nudimo i jednu bonus pjesmu - 'A što poslije?'
Većina ljudi ni ne razumije koliko je krhak naš ekosustav. Svaka promjena može dovesti do kraja svijeta - veći potres, vulkanska erupcija ili mali pomak od dva stupnja u temperaturi Zemlje.
Većinu takvih stvari ljudi ne mogu predvidjeti, no mogu se pripremiti za ono što dolazi poslije.
Global Business Network, globalna konzultantska tvrtka, napisala je 22 stranice izvještaja u kojem pokušava pripremiti čovječanstvo na kraj svijeta i kako ga preživjeti. Njihov izvještaj prepun je scenarija koji objašnjavaju na koje sve načine može nastupiti planetarna klimatska promjena, a svoje rezultate temelje na zadnjoj promjeni Zemljine temperature koja je nastupila prije oko 8.200 godina.
Jedan od zaključaka jest taj da je najsigurnije mjesto na planetu Australija zbog svoje veličine i izolacije od ostatka svijeta.
Kontroliranje vremenskih prilika
Geoinženjering politički je korektan termin za sposobnost svjetskih sila ili velikih tvrtki da kontroliraju vremenske prilike. Znamo da cijela stvar zvuči kao tema stripa ili znanstvenofantastičnog filma, no znanstvenici širom svijeta rade na tome da ovladaju vremenskim prilikama u nadi da će jednog dana moći zaustaviti tornado ili poplavu.
Do sada je UN donio niz rezolucija, poput one o mirnodopskom korištenju svemira, zbog mogućih dobrohotnika koji misle da je najbolji način da se globalno zatopljenje zaustavi sprečavanjem prodiranja sunčevih zraka do Zemlje. Znamo da upravo zamišljate ogromna ogledala u svemiru i slične stvari, no jedan od planova za 'zaklanjanje' Sunca jest ubrizgavanje kemikalija u Zemljinu atmosferu kako bi potamnila i propuštala manje svjetla i topline.
Drugim riječima, ako neka zemlja odluči da je globalno zatopljenje postalo stvaran problem, a ne želi smanjiti količinu ispuštanja ugljika u atmosferu, može uvijek staviti Zemlji kemijske sunčane naočale i stvoriti vječni sumrak. Štoviše, ekonomisti kažu kako je taj prijedlog puno financijski povoljniji nego druga predložena rješenja.
A tko je UN da sprečava smanjenje troškova za očuvanje okoliša?
