Svaki radni dan u devet ujutro Indijac Abdul Mallik skida se, stavlja gumu oko struka, odjeću, cipele i ručak čvrsto zaveže u vrećicu koju nosi u ruci i ulazi u mutnu vodu rijeke koju tako prelazi da bi došao na posao - u osnovnu školu
Četrdesetogodišnji učitelj Abdul Mallik već 20 godina radi u osnovnoj školi u selu na jugu Indije. No mjestašce u kojem on živi udaljeno je 12 kilometara, a ‘gradski’ prijevoz je nepouzdan, spor i skup. Zato si Mallik skrati putovanje i potroši samo 15 minuta, koliko mu treba da prehoda rijeku premda mu voda seže do grla.
‘Ako idem autobusom, treba mi tri sata za udaljenost od 12 kilometara, a plivanje preko rijeke je puno jednostavnije, brže i uvijek dođem na vrijeme’, kaže predani učitelj.
Nakon što izađe iz rijeke oblači suhu odjeću koju je ponio sa sobom i pješači još desetak minuta do škole. Prosječna plaća, koliko vlada plaća učiteljima njegovog ranga, otprilike je 25.000 rupija, odnosno 2.200 kuna mjesečno, a to mu, kaže, nije nikakva kompenzacija.
Svakodnevno plivanje mu kompenziraju učenici koji mu redovito daruju čestitke i poruke koje sami naprave, a on ih zauzvrat vodi na plivanje i kao veliki ljubitelj okoliša pritom ih uči očuvati rijeku i prirodu.
Jedan od učenika indijske osnovne škole, sedmogodišnji Jahangir, na pitanje novinara što želi postati kad odraste, sramežljivo je rekao: ‘Poput učitelja Mallika!’
