Svaki srednjoškolac je u napadu dosade barem jednom nacrtao svog superheroja. No samo su dvojica postigla svjetsku slavu i zauvijek promijenila svijet stripova, piše Cracked.

U pitanju su, naravno, Jerry Siegel i Joe Shuster – tinejdžeri koji su izmislili Supermana.

Njihova ideja postala je kalup za gotovo sve superheroje koji su nastali poslije Supermana. Naprimjer, ako ste se ikad zapitali zašto odrasli muškarci u stripovima nose tajice kad se bore protiv kriminala, odgovor je – jer su Siegel i Shuster bili oduševljeni cirkuskim snagatorom Zisheom Breitbartom koji je, naravno, nosio dres ili tajice. Štoviše, Breitbartova adresa u New Yorku bila je 'Superman – New York', a reklame za njegovu predstavu tvrdile su da može zaustaviti jureću lokomotivu.

Siegel i Shuster pokušali su lansirati svog Supermana još kad su obojica bili tinejdžeri, no u to je vrijeme čuveni borac za pravdu i istinu bio zlikovac. Tek kad je počeo Drugi svjetski rat Superman je stasao u heroja kojeg svi znamo.

Dvojica dječaka koja su utemeljila hip hop imala su 17 i 12 godina

Naravno, nijedna pojedinačna osoba nije sjela i izmislila hip hop, no među najpoznatijim utemeljiteljima tog glazbenog pravca našla su se dvojica tinejdžera – jedan je imao 17 godina, a drugi samo 12.

Početkom sedamdesetih svi su se već polako hladili od muzike mira i ljubavi. Sedamnaestogodišnji Clive Campbell stigao je s Jamajke i ubrzo je postao poznat kao DJ Kool Herc – maloljetni partijaner koji je stvarno znao puštati dobru muziku.

Herc je primijetio da ljudi znaju biti nestrpljivi želeći bilo kakvu glazbu prije samog početka tuluma jer su htjeli plesati, pa im je odlučio puštati samo ritam jedne pjesme koju bi zatim pretočio u ritam druge pjesme i tako dalje. Uz svoj miks ritmova Herc je znao preko razglasa animirati ljude vrlo specifičnim pozivom na ples koji je pomalo zvučao kao repanje.

Nije prošlo puno vremena i mladi DJ je dobio svoje prve učenike poznate kao MC-je. Među učenicima našao se i dvanaestogodišnji Grand Wizard Theodore koji je navodno u svom podrumu među prvima stvorio prepoznatljiv zvuk grebanja vinilske ploče kao dijela muzike.

Nedugo nakon toga taj novi dodatak hip hopu našao se i u pjesmi 'Rockit' Herbieja Hancocka.

Čak i ako ne volite pištolje i ne znate ništa o njima svejedno ste sigurno čuli za Colt. Tvrtka koja je poznata po revolveru koji se koristio na Divljem zapadu zahvaljujući svom uspjehu danas proizvodi vatreno oružje za američke vojne snage, no sve je počelo s petnaestogodišnjim klincem koji nije bio popularan u svojoj školi pa je pokušao steći slavu dobrim vatrometom.

Vatromet je bio uspjeh – dok navodno nije uzrokovao požar u školi. Iako je mladi Sam Colt morao odustati od školovanja zbog nemilog događaja, to nikako nije značilo da je odustao od igranja s eksplozivnim tvarima.

Sam Colt dobio je ideju za novi pištolj pa se bacio na posao i izradio prvi Colt 45 od komada drveta. Nakon što je bio zadovoljan time kako je drveni pištolj ispao, napravio je model od metala – koji je eksplodirao kad ga prvi put isprobao.

No nije se dao obeshrabriti, već je preradio svoj dizajn i pokušao zainteresirati neke izrađivače pištolja, ali nije našao nikoga tko je vjerovao da će to oružje raditi kako treba. Na kraju je Sam odustao i krenuo na put kao zabavljač koji je naplaćivao ljudima da udišu plin koji je izazivao smijeh.

Ni njegova karijera putujućeg 'zabavljača' nije dugo trajala pa se ubrzo vratio staroj ideji, posudio novac od oca i otvorio tvornicu vatrenog oružja. Tvornica je u početku bila vrlo neuspješna, no jednog dana je na štand mladog Colta koji je prodavao svoje pištolje po vrlo niskim cijenama došetao kapetan teksaških rendžera po imenu Walker (ne, ne šalimo se – stvarno se tako zvao) i predložio neke promjene na pištolju te naručio 1.000 komada.

Otada je Coltova tvrtka prodala više od 30 milijuna raznih oblika vatrenog oružja širom svijeta.

Petnaestogodišnjak je izmislio snowmobile

Neki ljudi vole snijeg, neki ne. Neki trenutno vjerojatno psuju jer ga za Božić nije bilo, a sad nam treba ralica da bismo došli na posao. No prije stotinjak godina jedan Kanađanin nije imao sreće i živio je u Quebecu – koji je vjerojatno bio zatrpan snijegom svake zime.

Petnaestogodišnji Joseph Bombardier odlučio je suprotstaviti se silama prirode i izmislio je svoje vozilo za snijeg. Uz neke preinake, očev Model T kombiniran sa sanjkama i propelerom postao je prvi snowmobile

Josephov otac nije dijelio njegovu strast prema mehanici, no imao je svoju vlastitu strast – Boga. Mladi Joseph morao je razmontirati svoje vozilo i zaputiti se u obližnje sjemenište gdje ga je čekao novi život.

No, srećom, Joseph i sjemenište nisu se najbolje slagali, pa se mladi Bombardier ubrzo vratio svom domu i snježnom vozilu koje ga je učinilo jednim od najslavnijih ljudi u Kanadi.

Sedamnaestogodišnjak smislio kako će biti raspoređene zvijezde na američkoj zastavi

Prvu američku zastavu navodno je smislila i sašila Betty Ross. No tko je smislio kako će izgledati zadnja američka zastava?

Svaki put kad je došlo do teritorijalnih promjena SAD je morao promijeniti svoju zastavu da bi uključio nove države, poput Aljaske i Havaja. Kongres je zadnji put kad se to dogodilo raspisao natječaj za novi izgled zastave.

Sedamnaestogodišnji Robert Heft iz Lancastera u Ohiju uložio je sate i sate truda u srednjoškolski projekt za koji je jedva dobio -4. Ljuti tinejdžer pokušao je razgovarati s profesoricom, a ona mu je posprdno predložila da pošalje svoj projekt na natječaj za novu američku zastavu, pa ako baš njegova bude odabrana, ona će mu promijeniti ocjenu u odličan.

Mladi Heft očito nije shvatio ironiju u glasu svoje profesorice i njegova zastava ubrzo se našla među 1.500 platnenih projekata pred komisijom za odabir. Naravno, mladi Heft je pobijedio, a čestitao mu je sam predsjednik Eisenhower kojemu se njegova zastava najviše svidjela.

Ne znamo je li Heft na kraju dobio zasluženu peticu iz povijesti, no kasnije je postao gradonačelnik Napoleona u Ohiju, a većinu života je proveo putujući po svijetu i držeći motivirajuće govore.

Petnaestogodišnjak je izmislio Braille

Louis Braille ostao je zbog infekcije bez vida kad je imao tri godine. Kako se cijela stvar dogodila početkom 19. stoljeća, jedini izbor mu je bio stisnuti zube i pokušati se priviknuti na novonastalu situaciju. Srećom, jedina škola za slijepe na svijetu u to vrijeme nalazila se u Francuskoj, pa je mladi Braille već s deset godina slušao predavanja.

No ako je htio čitati bilo koje djelo, morao je nekog zamoliti da mu čita – ili izmisliti svoje pismo za slijepe.

Braillea je na taj nevjerojatan pothvat inspirirao kapetan u francuskoj vojsci Barbier de la Serre koji je smislio baš takav sustav za vojsku. No De la Serre nije bio slijep, pa njegovo pismo nije bilo idealno za Brailleove planove.

Petnaestogodišnji Braille je nakon tri godine raznih varijanti napokon imao svoje pismo koje se još i danas koristi, a dobilo je ime po domišljatom tinejdžeru.