Nije da je svaka znanstvena fantastika nešto fantastično znanstvena, no tu i tamo se dogodi da izumi bujne mašte pisaca postanu konkretna stvarnost, baš poput mobitela. Neki znanstvenici bili su dovoljno ludi te predvidjeli koje će sve danas nevjerojatne stvari, recimo plašt nevidljivosti ili rendgenski vid, u ne tako dalekoj budućnosti biti sasvim normalne
Svjetski mediji raspisali su se prije par godina o djevojci iz Saranska u Rusiji koja ima prirodno rendgenski vid. Nataša Demkina navodno je mogla vidjeti abnormalnosti u ljudskom tijelu sve do molekularne razine. Nakon nekoliko testova, ispalo je da je djevojka tek iznimno talentirana u stvaranju sugestije, što, dakako, nije ništa manje vrijedan talent, no nema veze s našom temom.
Ipak, rendgenski vid nam je obećan u sljedećih desetak i nešto godina, a već su se počele i proizvoditi 'x-ray' leće koje nosiocima obećavaju gledanje kroz odjeću. Koristeći tehnologiju teraherc valova, ipak su još daleko od jasnog vida, no uz višegodišnje usavršavanje, ne bi bilo čudno da više nećemo imati jedni drugima što sakriti.
Još jedan mračni predmet želja, za koji je znanost predvidjela skoro postojanje je plašt nevidljivosti. Razvojem nanotehnologije postalo je moguće napraviti materijal čija su vlakna na mikroskopskoj razini kraća od valne dužine svjetlosti koja se lomi na netipičan način. Ukratko, umjesto da se ravnomjerno odbija od površine, svjetlost je zaobilazi te se predmet pod plaštem nevidljivosti ponaša kao rupa u prostoru.
U kolovozu 2008, grupa istraživača pod vodstvom Xianga Zhanga objavila je da su uspjeli učiniti predmet nevidljivim u vidljivom svjetlosnom spektru. Do tada je to bilo moguće samo s infracrvenim ili svjetlom vrlo velike valne dužine, također izvan frekvencije koju hvataju ljudske oči.
Ne moramo spominjati koliko je američka vojska zainteresirana za razvoj projekta.
Budućnost, čini se, donosi i punjač baterija koji ne radi na struju, već na ljudsku energiju. Fora je u tome što se sastoji od niza zavojnica i magneta koristeći se laganom trešnjom ljudskog tijela pri hodu. Blagi pomaci punjača u vašem ruksaku ili torbici stvaraju elektromagnetsko polje oko zavojnice i elektroni se počinju gibati. Tako veselo hranite svoj aparat strujom dok na placu kupujete poriluk i cjenkate se oko prasećih nožica.
Ako vam ideja da proizvodite električnu energiju i ne izgleda nešto spektakularno, znanstvenici vam za skoru budućnost obećavaju nešto zabavnije. Vaš osobni raketni pogon. Stvar je već izmišljena za eksperimentalne potrebe davnih 1950-ih i više je ljudi hodalo po Mjesecu nego isprobalo taj ruksak za letenje, no, čini se, moglo bi ih uskoro biti mnogo više. Za sada Jet Pack vozi tek Eric Scott, bivši američki pilot, koji je njime preletio kanjon Colorada. Naime, igračkica je gadno neisplativa; stoji oko pola milijuna kuna i potrebno je dvadesetak litara hidrogen-peroksida da bi se letjelo cijelih 30 sekundi.
Kome Jet Pack izgleda bez veze, može se utješiti jednom drugom prognozom. Umjetnim škrgama. Znanstvenici se bave izradom materijala koji oponaša disanje nekih kopnenih životinja pod vodom. Postoje vodeni insekti sa sitnim nepropusnim naborima na koži koji na sebi zadržavaju kapljice vode, a ispod njih čuvaju zrak. Pri kretanju u vodi kroz mikropore ulazi novi zrak. Doduše, za preživljavanje čovjeka trebalo bi najmanje 90 kvadratnih metara takve strukture. Pitanje kako to izvesti rezultira pak znanstvenim fenomenom koji definitivno ne treba prognozirati. Radi se o dobrom starom češanju po glavi.
