Kad se nešto toliko prirodno i neizbježno kao što je smrt zabrani, onda je to bez sumnje bizarna vijest. No iznenađujuće je da talijanski gradonačelnik koji je nedavno zabranio umiranje u svom mjestu nije jedini koji je odlučio uvesti tako bizaran propis. To je mjesto samo jedno u nizu u kojem nije poželjno umrijeti pa stoga nećete biti ni pokopani
Prošli smo tjedan iz talijanskih medija prenijeli vijest da je gradonačelnik Giulio Cesare Fava stanovnicima Falciana del Massica zabranio umirati dok ne riješe problem proširenja mjesnog groblja. Naime, problem je izbio nakon što je Falciano del Massico, mjesto na jugu Italije, došlo u sukob sa susjednim mjestom s kojim je dijelilo groblje.
Gradonačelnik je sukob odlučio riješiti jedinim mogućim rješenjem – gradnjom novog groblja, no za njega još nije dobio sve dozvole. 'Mještanima je zabranjeno prijeći granicu zemaljskog života, dakle, prijeći u život poslije smrti', obratio se Cesare Fava sumještanima početkom ožujka. Odonda ih je samo dvoje zanemarilo njegov proglas.
Premda je 'zabrana umiranja' stoljećima stara praksa koja se u starom vijeku najčešće provodila na mjestima koja su se smatrala svetima, talijanski gradonačelnik ipak nije tolika iznimka. Koliko god bizarno zvučalo, postoji još nekoliko mjesta na kojima je zabranjeno umiranje, a koliko se ti propisi poštuju, to je drugi par rukava.
Prema šintoističkom vjerovanju japanski otok Itsukushima sveto je mjesto i održavanje njegove čistoće i svetosti od velike je važnosti. U tom nastojanju svećenici šintoiskičih hramova na otoku potrudili se da ondje ne dođe do smrti, ali ni do porođaja. Od 1878. carskim dekretom stoga ni rađanje ni umiranje na Itsukushimi, barem u blizini hramskog kompleksa, nije dozvoljeno. Trudnice koje su blizu termina prebacuju se na kopno do porođaja, kao i osobe u dubokoj starosti ili neizlječivo bolesne.
U povijesti otoka jedina bitka koja se ondje odvijala bila je bitka za otok 1555. godine nakon čega je vojni zapovjednik naredio da se tijela odmah prebace na kopno. Cijela je Itsukushima očišćena od prolivene krvi, zemlja koja je upila krv je iskopana i bačena, pa čak su i zidovi građevina u potpunosti počišćeni. Premda se vjerojatno još uvijek dogodi nenadana smrt, i dan danas se svako iznenađenje pokušava spriječiti, a pokopi su još uvijek strogo zabranjeni.
Najsjevernije naselje na svijetu kojem se može pristupiti bez problema je Longyearbyen, glavni grad norveškog prekomorskog teritorija Svalbarda koji se nalazi sjeverno od Arktičkog kruga. Recimo da je smrt u tom norveškom gradiću zabranjena, jer na malenom groblju nitko nije pokopan već 70 godina. Glavni razlog: tijela se uopće ne raspadaju. Naime, otkriveno je da su tijela pokopana u Longyearbyenu savršeno očuvana zbog vječnog leda.
Kako bi ispitali moguće posljedice ovog prirodnog fenomena, znanstvenici su uzeli komadić tkiva muškarca koji je ondje umro i pronašli su nepromijenjene i netaknute tragove virusa gripe od koje je umro za vrijeme epidemije 1917. godine.
Ljude koji su ozbiljno bolesni ili za koje se zna da neće dugo živjeti, prevoze avionom ili brodom na druga mjesta u Norveškoj gdje provode posljednje dane svog života.
Osim talijanskog gradonačelnika, svojim je sumještanima umiranje zabranio i francuski gradonačelnik mjesta Sarpourenxa, slikovitog sela na jugozapadu Francuske. Odluku je donio nakon što je francuski sud odbio izdati dozvolu za proširenje postojećeg gradskog groblja.
No, gradonačelnik Gerard Lalanne je otišao korak dalje i ne samo zabranio umiranje, nego je i zaprijetio ozbiljnim kaznama svakome tko umre. 'Svatko tko nema svoju grobnicu, a želi biti pokopan u Sarpourenxu, ne smije umrijeti ovdje. Svatko tko prekrši propis, bit će strogo kažnjen', prenio je Reuters riječi odlučnog francuskog gradonačelnika.
