Možete li zamisliti život u neprestanom pokretu, od jednog mjesta do drugog, svugdje privremeno, nigdje za stalno? Nekada su tako živjele čitave zajednice. Industrijalizacija je učinila svoje, pa suvremena društva svojim razvojem i eksploatacijom resursa guše nomadske tradicije.
No, to ne znači da danas više nitko ne živi nomadskim životom – promjene suvremenosti uvjetovale su pojavu novih skupina ljudi koje žive kao nomadi: to su nomadi 21. stoljeća. Ključna je razlika u tome da moderni nomadi ne žive tako kao zajednica, već uglavnom kao pojedinci ili eventualno obitelj. Nomadi 21. stoljeća prilagodili su se novom svijetu.
vezane vijesti
Više je različitih tipova modernih nomada, no moglo bi se reći da su tri 'osnovna'.
Kao prvo, tradicionalni nomadi još uvijek nisu sasvim iskorijenjeni. U svijetu ih ima još oko 40 milijuna — uglavnom u zemljama kao što su Čile, Kolumbija, Venezuela, Meksiko, Španjolska, Filipini ili Kenija, gdje je to dio njihove kulture i tradicije. Njihov se broj smanjuje uslijed eksploatacije prirodnih resursa ili zbog zakona koji ih prisiljavaju da se skrase na jednom mjestu.
Zatim, postoji i skupina tzv. 'nomada po izboru', odnosno, ljudi koji stalno žele upoznavati nova mjesta pa neprekidno idu od jednog mjesta do drugog u potrazi za novim iskustvima, uživaju u tome da upoznaju nove ljude, uče o njihovim kulturama i običajima. Vjerojatno svatko tko odabire tako živjeti ima svoj razlog zašto to čini, ali svima im je zajedničko odbijanje prihvaćanja rutine — nomadi po izboru željni su avanture i seljakanje je njihov stil života.
U ovu skupinu spadaju i tzv. 'Knowmadi', ili 'Nomadi znanja'. To su kreativni, maštoviti i inovativni pojedinci, širokog raspona znanja, fleksibilni i sposobni prilagoditi se radu s bilo kim, bilo gdje. Termin se odnosi na profesionalce koji znaju puno u svom području stručnosti, strastveno se laćaju novih projekata na novim mjestima i cijene rad u novim okruženjima i s novim ljudima.
Potom, tu je i treća skupina modernih nomada, 'nenamjerni' nomadi, ljudi koje nužda tjera na neprekidno seljakanje. Najbolji primjer ovog tipa su izbjeglice, koji se u ovom smislu razlikuju od migranata koji biraju kamo žele otići, dok su ljudi prisilno raseljeni uslijed nemira ili ratnih sukoba natjerani na lutanje u potrazi za mjestom koje će ih prihvatiti. Ovi ljudi svoje selidbe uglavnom ne planiraju unaprijed, već se spontano prilagođavaju okolnostima koje ih tjeraju da krenu dalje. Često su polulegalni ili ilegalni, 'nevidljivi' širem društvu, zbog čega njihovi problemi ne nestaju, već se perpetuiraju i pogoršavaju.
Dok su tradicionalni nomadi obično lovci sakupljači koji žive u organiziranim skupinama s jasnom hijerarhijom i kulturnim nasljeđem, nomadi po izboru svaki trenutak vide kao način da nauče nešto novo, aktivni su i željni neprekidne dinamike, žive za inovacije i transformaciju.
Ti novi nomadi, među njima su i toliko spominjani 'digitalni nomadi', izuzetno su fleksibilni i sposobni izvući najbolje iz mjesta u kojem se nalaze. Također ih odlikuje kreativnost - stalno smišljaju nove ideje za svoja putovanja ili projekte. Ovi su ljudi uglavnom i vrlo empatični, puni zanimanja i razumijevanja za drugačije načine života i razmišljanja, a svoj posao mogu raditi bilo gdje.
Zašto u 21. stoljeću još uvijek postoje nomadi? Odgovor je jednostavan: zbog globalizacije i industrijalizacije. Zahvaljujući promjenama koje su ti fenomeni uzrokovali, ovaj stil života se ponovno pojavio u oblicima prilagođenim novim okolnostima. I neki su tradicionalni nomadi promijenili dinamiku svojeg kretanja kako bi odgovorili na te izazove. Naravno, nenamjerni nomadi, žrtve prisilnog raseljavanja, pojavili su se zbog sukoba i ratova.
