Bootleg, odnosno potajno snimljena snimka predstave, postala je 'pojam' još devedesetih, kada su hrabri kazališni 'kriminalci' znali prokrijumčariti kameru i snimiti neki show, najčešće užasne kvalitete i uz prekide ako bi blizu njih prolazio netko od osoblja u kazalištu, slično kao s filmovima snimljenim u kinima. Na crnom tržištu VHS kasete 'dilale' su se po visokim cijenama, ali ljubitelji kazališta nisu htjeli ništa propustiti, čak ni ako je ilegalno i gotovo negledljivo.

S druge strane, danas su kamere manje, digitalne, mogu biti dobro zakamuflirane, a ako snimatelj ugrabi dobru poziciju u kazalištu, snimke ispadnu izrazito kvalitetne i cjelovite. Biznis je to, dakle, koji se održao do današnjih dana. Oni na vrhu 'hijerarhije', koji imaju snimku ili su je sami snimili, nazivaju se masteri, a trgovina se prvo događa između njih samih, i to po visokim cijenama, i po nekoliko stotina ili tisuća dolara. Kada oni odluče, ili kad zarade dovoljno, snimku puštaju u prodaju za 'širu publiku' po daleko nižim cijenama, po desetak dolara.

No čini se kao da je ovaj piratski biznis počeo pucati jer su masteri počeli snimke puštati 'na kapaljku', a i ono što izađe iz njihovih ruku vrlo brzo završi besplatno na nekoj od popularnih platformi, prvenstveno na YouTubeu. Nositelji autorskih prava ishodit će lako uklanjanje snimke i to je, uz gašenje YouTube kanala, najčešće najveća kazna za onoga tko ju je postavio, no vrlo brzo istu snimku postavit će netko drugi.

Primjerice, glavni producent megapopularnog Hamiltona Jeffrey Seller morao je zaposliti osobu koja će u punom radnom vremenu raditi isključivo na traženju ilegalnih snimki i uklanjanju s interneta. Snimka je ipak došla do svih koji su imali strpljenja malo bolje surfati bespućima interneta.

Takva dostupnost velikih brodvejskih predstava, ali i onih s londonskog West Enda, razumljivo je veliki trn u oku kazališnim kućama i autorima koji već godinama traže regulativu kako bi stali na kraj piratskoj praksi. U cijelu priču uključen je i američki Kongres, koji već godinama ne uspijeva stati na kraj piratstvu. Za usporedbu, Warner Music Group bori se s piratiziranjem njihovih glazbenih albuma na YouTubeu, a procijenili su da bi im samo za borbu za trenutačnih top 25 albuma trebalo barem 20 do 30 ljudi, što bi stajalo najmanje dva milijuna dolara godišnje, uz dodatak angažiranja neke treće strane koja bi redovno radila monitoring sadržaja. S time da su svjesni da bi učinak i dalje bio – nova piratska kopija na novom YouTube kanalu.

Nije stoga ni čudo da su živce u svemu tome počeli gubiti i – sami glumci. Naime, brodvejske bi se predstave ponekad zaustavile ako bi se primijetilo da ih netko snima, a nastavile bi se tek nakon što se ilegalni snimatelj udalji i (vjerojatno) sankcionira. Ta nervoza nedavno je dovela do skandala. Naime, tijekom izvedbe vrlo popularnog mjuzikla 'Hadestown' glumica Lillias White u nekoliko je navrata prekidala show kako bi opominjala osobu u prvom redu zbog snimanja. Nesretna gledateljica otišla je iz kazališta posramljena i požalila se na društvenim mrežama jer ono što je ona koristila bila je tek sprava koja pomaže ljudima sa slabim sluhom da prate predstavu.

Kazalište se naknadno ispričalo za ovaj skandal i reklo da se o ovoj temi treba javno progovarati, kako bi se kazalište što više i bolje približilo osobama koje imaju poteškoće s praćenjem sadržaja. No ubrzo nakon toga odjeknula je još jedna kazališna 'bomba'. Poznata glumica, trostruka osvajačica nagrade Tony Patti LuPone napustila je američki sindikat glumaca. Poznata po velikim brodvejskim ulogama, ovime si je svjesno zatvorila vrata jer bez sindikata ne može više ni raditi u američkim kazalištima. Njezin razlog došao je upravo nakon skandala na 'Hadestownu', a kako je napisala na Twitteru, više 'ne želi biti dio tog cirkusa'. LuPone je poznata upravo po povijesti zaustavljanja predstava kao što je to učinila glumica iz 'Hadestowna', a prozvala je sindikat glumaca da uopće ne štiti glumce. Sve je to, naravno, jako odjeknulo u kazališnoj zajednici, ne samo 'preko bare', nego i svugdje gdje se prate događanja na brodvejskoj kazališnoj sceni.

S druge strane, dok zbog ilegalnog snimanja po šavovima 'pucaju' i producenti i glumci najvišeg ranga, dobro je vratiti se na brojku s početka teksta. Iako je više od 95 posto anketiranih pogledalo barem jednu ilegalnu snimku, velika većina su toliki obožavatelji kazališta da na gotovo svim mjestima priznaju kako su spremni upravo te omiljene predstave pogledati uživo i po punoj cijeni ulaznice, a mnogi su to već i učinili – višekratno. Tako da se mnogi pitaju trebaju li možda producenti jednostavno odustati i pustiti piratske snimke, oni koji su spremni gledati njih potencijalno će biti još spremniji izvući novčanik i na koncu otići u kazalište svoja omiljena djela i glumce vidjeti - uživo.