Premda je gotovo sva hrana koju jedemo rezultat umjetne selekcije, odnosno ljudske intervencije u prirodan životni proces biljaka i životinja, genetski modificirana hrana često izaziva veliki otpor. No, to bi se moglo promijeniti kad se uskoro na tržištu nađe genetski modificirana ljubičasta rajčica bogata antioksidansima
Genetski modificirani organizmi (GMO) su svi organizmi čiji je genetski materijal promijenjen pomoću tehnika genetskog inženjeringa. Iako GM hrana ima lošu reputaciju, znanstvenici i dalje pokušavaju na taj način stvoriti biljke koje su otpornije na nametnike, bolesti i sušu, te daju veće prinose. Također pokušavaju modificirati hranu kako bi bila hranjivija, kao što je slučaj s takozvanom 'zlatnom rižom' bogatom vitaminom A, koja bi u siromašnim zemljama mogla godišnje spriječiti 200 tisuća smrti uzrokovanih nedostatkom tog vitamina.
vezane vijesti
Prva GM hrana koja je dobila dozvolu za ljudsku konzumaciju bila je rajčica Flavr Savr. Ta genetski modificirana rajčica stavljena je na američko tržište 1994. godine, ali je nakon nekoliko godina zbog nedostatka interesa potrošača proizvodnja obustavljena. Od tada je razvijen niz različitih genetski modificiranih namirnica, uključujući kukuruz, krumpir i ananas, ali malo je GM proizvoda zapravo izašlo iz laboratorija i došlo do polica trgovina.
Krajem prošle godine američko Ministarstvo poljoprivrede (USDA) odobrilo je uzgoj ljubičaste GM rajčice koja bi mogla imati više uspjeha. Ljubičastu rajčicu razvio je nakon 14 godina istraživanja tim znanstvenika s biotehnološkog instituta John Innes u engleskom Norwichu pod vodstvom ugledne botaničarke Cathie Martin.
Njihova GM rajčica nije slučajno ljubičaste boje: ona sadrži visoke razine antocijanina, biljnih flavonoida koji biljkama daju karakterističnu tamnocrvenu, plavu ili ljubičastu boju. Antocijaninima su posebno bogate borovnice, maline, kupine, brusnice i drugo bobičasto voće, te crno grožđe i crveni kupus. Te namirnice pokazuju znatna antioksidativna svojstva i imaju mnogobrojne pozitivne učinke na ljudsko zdravlje.
Kako bi napravili ljubičaste GM rajčice, Cathie Martin i njezin tim uzeli su gene iz biljke zijevalice i ugradili ih CRISPR tehnikom u genom rajčice kako bi potaknuli stvaranje antocijanina. Rezultat je rajčica jarke ljubičaste boje, koja je ne samo bogata antocijaninima, već ima i dvostruko dulji vijek trajanja od obične crvene rajčice jer antocijanini usporavaju truljenje i smanjuju osjetljivost na gljivice. Antocijanini također štite biljke od UV oštećenja i patogena, te privlače oprašivače što povećava reproduktivni uspjeh biljaka i prinos.
Njihov okus navodno se uopće ne razlikuje od okusa najboljih crvenih rajčica. Studije o mogućim prednostima ljubičastih GM rajčica na zdravlje ljudi još uvijek nisu provedene, ali ranija istraživanja potvrdila su da je hrana bogata antocijaninima povezana sa smanjenjem rizika od raka, dijabetesa tipa 2, raznih upala, te bolesti mozga poput demencije.
Sve to ipak ne znači da ćemo uskoro jesti ljubičaste GM rajčice. Brojne zemlje oštro se protive genetski modificiranoj hrani, a čak i Velika Britanija i SAD, zemlje koje su najliberalnije po tom pitanju, nevoljko daju dozvole za konzumaciju GM namirnica. Licenca za slobodan uzgoj američkog Ministarstva poljoprivrede tek je prvi korak za ljubičaste GM rajčice. One sada trebaju dobiti konačno odobrenje za konzumaciju američke Agencije za hranu i poljoprivredu (FDA) - što bi se trebalo dogoditi ove godine - a nakon toga slijedi moguća komercijalizacija u SAD-u.
Unatoč svim navedenim prednostima, uopće nije sigurno da će potrošači prihvatiti ljubičastu GM rajčicu. Ako vam se čini da ste već odavno čuli da postoje ljubičaste rajčice, potpuno ste u pravu. Poljoprivrednici su prije više desetljeća konvencionalnim metodama uzgojili rajčice ljubičaste boje. Međutim, te se rajčice - za razliku od ljubičastih GM rajčica koje su stvorili Cathie Martin i njezin tim - od običnih rajčica razlikuju samo po boji.
