Jeste li ikada mislili da ćete vidjeti Andreja Plenkovića, Keitha Richardsa i Chucka Norrisa u ugodnom druženju na jednom mjestu, i to u Osijeku? Kuću osječke umjetnice Mile Lončar, uz njih trojicu, još stotinjak slavnih zove - svojim domom. Mila se, naime, bavi izradom krpenih lutkica koje nose lica i specifične karakteristike hrvatskih i svjetskih javnih osoba.

Njezina strast koja je počela tek prije nešto više od godinu dana već je osvojila naklonost medija i nasmiješila svakoga tko je imao priliku vidjeti njezina lutkarska umjetnička djela.

Sve je krenulo kada je Mila ilustrirala dječju slikovnicu poznate hrvatske spisateljice Silvije Šesto 'Majstorica Nola popravlja tatu'. Zbog potrebe slikovnice, nakon dugogodišnjeg bavljenja cijelim spektrom materijala i tehnika, ali i crtanjem karikatura, okušala se u izradi lutaka.

'Obožavam raditi sa Silvijom jer mi daje slobodu, razumije što želim pokazati svojim lutkama i uvijek me podržava novim idejama', kaže.

Sljedeći tekst Silvije Šesto zahtijevao je izradu princa, no kada je Mila završila s izradom lutke, primijetila je da ju neopisivo podsjeća na jedno lice koje smo tad svakodnevno gledali na ekranima, predstojnicu Klinike za infektivne bolesti Alemku Markotić. Prinčevu narančastu kosu zamijenila je plavom i sličnost s liječnicom više nitko nije mogao opovrgnuti.

Nakon prve uspješne lutkice Mila se bacila na izradu njezine i danas omiljene, one Gorana Bareta. Uskoro ih mogla prebrojati stotinjak, a brojka svakim danom postaje sve veća. Mila ih u posebnim trenucima inspiracije ponekada napravi i nekoliko u jednom danu.

'Kad imam ideju, ne okolišam, želim je odmah prenijeti na materijal', govori.

Ovoj dizajnerici odjeće sloboda i kreativnost jako su bitne, što je jedan od razloga zašto svoj 'glavni' posao radi u najpoznatijoj osječkoj tvrtki za grafički dizajn Lega Lega, u kojoj u potpunosti podržavaju sve njezine inovativne ideje. Dan joj tamo uljepšava 'kolega', desetogodišnji mačak Smrdo koji se također sprijateljio s njezinim kreacijama.

Za izradu svojih poznatih lutaka koristi žicu, tekstil, vruće ljepilo, iglu i konac. Kreativni proces kreće od baze, žičane konstrukcije koju Mila potom omota recikliranim materijalom, bila to krpa ili stara majica čija boja odgovara boji kože. Glavu zatim puni punilom od starih plišanih igračaka te ih spaja s ostatkom tijela. Iglom i koncem te vrućim ljepilom i s malo tkanine stvara specifične dijelove lica gledajući fotografiju poznate osobe.

'Najvažnije je uhvatiti onu karakteristiku koja lutki daje prepoznatljivost', kaže Mila.

Upravo ta prepoznatljivost itekako je prihvaćena i cijenjena, zbog čega je uspoređuju s velikim Zlatkom Bourekom (1929-2018.), što joj predstavlja veliku čast.

A kako bira svoje junake?

'Odlučim se za osobu koja ima nešto posebno, koja se po nečemu izdvaja od drugih. Takvi me odmah zainteresiraju', objašnjava.

Otud je jasno da u njezinoj radionici možete naći Arsena Dedića i Gabi Novak, ali i Nikolu Teslu i Alberta Einsteina.

Lako je zapaziti kako se njezin proces izrađivanja lutaka u tom jednogodišnjem radu mijenjao. Zbog svakodnevne prakse iz tjedna u tjedan sve je više pažnje usmjeravala na stvaranje karakterističnih detalja na lutkinom licu. Mili je stoga izrazito zanimljivo, ali i korisno, uspoređivati dvije lutkice iste osobe izrađene u višemjesečnom razmaku.

Zanimalo nas je ima li povratnih informacija odnosno reakcija nekih domaćih osoba koje je stvorila. Kaže da je Goran Bare bio oduševljen svojim krpenim izdanjem, komplimenti su stigli i od Jacquesa Houdeka, čak se i Vidoviti Milan na društvenim mrežama pohvalio svojim lutkarskim dvojnikom. Pripremila je i izložbu 'Puppet Tour' na poziv Knjižnice Kustošija, a u planu joj je obići cijelu Hrvatsku.

Trenutno radi na likovima za još jedno djelo Silvije Šesto, slikovnicu za odrasle 'Milina arka - Crodiseja'.