Prije dva desetljeća, u prosincu 2001. godine, u legendarnom kinu Odeon na Leicester Squareu u Londonu premijerno je prikazana 'Prstenova družina', prvi dio filmske trilogije 'Gospodar prstenova' koju su desetljećima željno očekivali svi fanovi engleskog pisca J. R. R. Tolkiena. Njegovi epski romani o borbi dobra i zla u izmaštanom svijetu drevnog Međuzemlja, objavljeni sredinom pedesetih godina prošlog stoljeća, prodani su u stotinama milijuna primjeraka diljem svijeta i pritom posvuda privukli odanu sljedbu. Osnivani su klubovi obožavatelja, pojavljivala su se kazališna uprizorenja, stripovi i kompjuterske igrice, ali do tog prosinca 2001. nedostajala je odgovarajuća filmska adaptacija.

Milijuni fanova stvorili su dotad neviđenu medijsku euforiju i prvi film iz trilogije pretvorili u najiščekivaniji filmski događaj desetljeća, ako ne i stoljeća. Uz luksuz dvadesetogodišnjeg odmaka, danas možemo sa sigurnošću ustvrditi da su sva ta očekivanja bila i više nego ispunjena - filmski projekt novozelandskog redatelja Petera Jacksona dobio je gotovo jednodušne hvalospjeve kritike i publike.

Ipak, Jacksonova trilogija nije bila prva dugometražna adaptacija Tolkienova romana na filmskom platnu. Krajem sedamdesetih godina prošlog stoljeća u kinima se pojavio animirani film 'Gospodar prstenova' cijenjenog američkog autora palestinskog porijekla Ralpha Bakshija. Taj je film pokrivao samo prvi dio trilogije, a snimljen je kombinacijom klasične diznijevske animacije i rotoskopije, tehnike u kojoj se prvo snimaju scene s pravim glumcima, a onda te snimke animatori precrtavaju, kadar po kadar, kako bi se dobila najveća moguća realističnost pokreta. Dakako, rotoskopijom je snimljena većina masovnih scena - bitke elegantnih vilenjaka i hrabrih konjanika protiv orki i raznih čudovišta iz podzemlja - što možda i nije bio najsretniji izbor tehnike animacije. Premda je Bakshi bio, i još uvijek jest, iznimno cijenjeni animator - primjerice, autor je klasika neovisnog animiranog filma za odrasle 'Mačak Fritz' - njegov pokušaj adaptacije Tolkienovog epa bio je u kreativnom smislu samo djelomično uspješan. Nažalost, Bakshi je zbog nagomilanog stresa i iscrpljenosti odustao od snimanja drugog dijela sage u kojemu bi priču doveo do logičnog kraja.

Uglavnom, Bakshijev 'Gospodar prstenova' solidno je prošao na kino blagajnama, ali je kod istinskih Tolkienovih fanova potaknuo otvorene izljeve neprijateljstva. Najveći problem nije bila Bakshijeva kompetencija, nego krajem sedamdesetih tehnike snimanja filmova jednostavno nisu bile dovoljno napredne za realističan prikaz Tolkienova fantastičnog svijeta. Sve dok se - paralelno s razvojem filmske tehnologije - nije pojavio Peter Jackson i svojom upornošću dobio suglasnost producentskih kuća koje su imale prava na film po Tolkienovoj prozi.

Kakva je, dakle, bila Jacksonova vizija? Odlučio se za klasičnu epsku filmsku fantaziju u kojoj bi pokušao što jasnije gledateljima predočiti kompliciranu sagu, pa je stoga izabrao kronološki pristup pripovijedanju umjesto zamršenog vremenskog preplitanja Tolkienove naracije. Premda su u Jacksonovoj adaptaciji neke scene izmišljene, neke izbačene, a neke premještene u drugi fabularni meandar, Tolkienov siže ipak je u velikoj mjeri zadržan. Kako je književna trilogija prilično opsežna, Jackson je zajedno sa svojim koscenaristima napravio trodijelnu adaptaciju ukupnog trajanja oko devet sati. Produkcijska kuća Miramax (koja je pregovarala s Jacksonom o snimanju filma) pokušala ga je nagovoriti da sve skrati na jedan dvosatni film, na što Jackson nikako nije želio pristati. Nakon dugotrajnih pregovora dogovoren je posao s kompanijom New Line Cinema. Tri filma snimana su istodobno od listopada 1999. do prosinca 2000. u slikovitom okruženju Jacksonovog rodnog Novog Zelanda.

Priča 'Gospodara prstenova' većini je dobro poznata: smješteni u fikcijski svijet Međuzemlja, filmovi prate avanture hobita Froda koji zajedno sa svojom družinom kreće na epsko putovanje s ciljem da uništi Prsten u ognju Klete gore, a time i ambicije mračnog gospodara Saurona da zavlada svijetom. Hobitu na putu pomažu vilenjaci, ljudi, čarobnjaci i patuljci, dok uspješno izbjegava goleme fizičke i psihičke kušnje, a istodobno se vode presudne psihološke i stvarne bitke između sila dobra i sila zla na najrazličitijim lokacijama Međuzemlja: u Shireu i Maglenom gorju, Rohanu i Fangornu, Gondoru, Rivendelu i Mordoru, od visokih planinskih prijevoja i širokih ravnica, riječnih brzaca, napuštenih rudnika, gustih šuma, močvara, do mitskih utvrđenih gradova i unutrašnjosti vulkana.

Trilogijom paradiraju fantastična bića nastala za crtaćim stolovima poput nazgula, enta, goluma, mumakila, balroga, orka, piratskih duša i trolova, dok uloge ljudi - i drugih bića koje ljudi mogu utjeloviti, poput hobita, patuljaka i vilenjaka - glumi odabrana skupina filmskih zvijezda među kojima su Elijah Wood kao Frodo, Viggo Mortensen kao Aragorn, Liv Tyler kao Arwen, Cate Blanchett kao Galadriel, Orlando Bloom kao Legolas, Christopher Lee kao Saruman, Sean Bean kao Boromir, Ian McKellen kao Gandalf, Hugo Weaving kao Elrond, Andy Serkis kao Gollum i mnogi, mnogi drugi.

Kad se sve uzme u obzir, ne iznenađuje da mnogi tu trilogiju smatraju najambicioznijim filmskim projektom u povijesti. Kako bi se opravdao proračun za snimanje od 281 milijuna dolara i izvukao što veći profit, Jackson i producenti odlučili su tri filma premijerno prikazati početkom prosinca, u razmacima od po godine dana, 2001., 2002. i 2003., što je savršen tajming za filmske hitove - nekoliko tjedana uoči sezone blagdana i nekoliko mjeseci prije dodjele Oscara.

Dakako, sve se savršeno poklopilo. 'Gospodar prstenova' prošao je fantastično, i smatra se jednim od najutjecajnijih i najuspješnijih filmskih serijala ikada snimljenih. U svijetu je na kino blagajnama ukupno zaradio gotovo tri milijarde dolara, kritika i publika ga obožavaju, a Akademija je tri filma nominirala za ukupno 30 nagrada Oscar, od kojih im je 17 i dodijelila, od čega je 11 dobio treći nastavak 'Povratak kralja'.

Posebno su bili hvaljeni inovativni specijalni efekti, gluma, scenografija i originalna glazba. Ipak, pojedini kritičari nisu bili zadovoljni jer je po njihovu mišljenju Jackson preveliki naglasak stavio na akcijske scene, jeftini humor i nasilje, dok je zanemario psihološku dubinu likova i Tolkienov filozofski naglasak na slobodnoj volji i individualnoj odgovornosti protagonista. Čini se da je publika diljem svijeta ipak prihvatila Jacksonovu adaptaciju.

Obično se smatra da je najbolji sudac u pitanjima valorizacije umjetničkih djela - vrijeme. Dvadeset godina nakon premijere 'Gospodar prstenova' pokazuje da je preživio taj test.