Svi ljudi koji su se školovali u prošlom stoljeću naučili su da u Sunčevom sustavu postoji devet planeta. Međutim, znanost nam danas govori da ih ima samo osam. Što se u međuvremenu dogodilo?
Ljudi su tisućljećima znali za postojanje blistavih nebeskih objekata koji se pomiču po nebeskom svodu u odnosu na zvjezdanu pozadinu. Ti su objekti poznati pod nazivom planeti, prema grčkoj riječi 'planetai', odnosno 'lutalice'. Pet planeta vidljivo je golim okom: Merkur, Venera, Mars, Jupiter i Saturn, dok su nakon izuma teleskopa otkriveni Uran, Neptun i Pluton. Dakle — kad pribrojimo i Zemlju — u Sunčevom sustavu ima devet planeta.
vezane vijesti
Odnosno, tako je bilo do kolovoza 2006. kad je na konferenciji Međunarodne astronomske unije (IAU) Pluton izbačen s popisa planeta, samo 76 godina nakon što je otkriven. Zašto su astronomi odlučili baš tada revidirati službeni popis planeta Sunčevog sustava?
Konkretan povod za to bilo je nedavno otkriće svemirskog tijela nazvanog 2003 UB313, koje je kasnije preimenovano u Eris. Premda taj objekt kruži oko Sunca na udaljenosti gotovo tri puta većoj od Plutonove, Eris je gotovo jednake veličine. Uoči prijelomne skupštine IAU-a neki su se astronomi zauzimali za to da se i Erisu dodijeli status planeta, no većina je odlučila drugačije. I čini se da su za to imali dobre razloge.
Naime, tih je godina otkriven niz svemirskih tijela približno iste veličine kao Pluton, među kojima su i Makemake, Haumea i Sedna. Ako je Pluton planet, onda planetima treba proglasiti i sva ta novootkrivena svemirska tijela koja kruže oko Sunca. Kako neprestano napreduje tehnologija promatranja svemira, postoji 'opasnost' da se pronađu i novi planeti. A gdje onda povući granicu? Hoćemo li imati deset ili 15 planeta? Ili stotinu?
Kako bi se raščistio taksonomski nered, astronomi su službeno definirali pojam planeta. Riječ koja je ranije labavo označavala veliko svemirsko tijelo koje kruži oko Sunca, sada je postala specifična: planeti su nebeski objekti dovoljno veliki da nametnu svoju orbitalnu dominaciju i očiste svoju orbitu od susjednih planetarnih objekata i krhotina.
Za nebeska tijela poput Plutona uvedena je nova kategorija 'patuljastih planeta', u koju je zasad svrstano deset objekata Sunčevog sustava, uz još nekoliko izglednih kandidata za taj status.
Ipak, slučaj Plutona nije jedinstven u povijesti. Kad je 1801. godine otkriven Ceres — najveći objekt u asteroidnom pojasu —isprva je proglašen 'planetom koji nedostaje' između Marsa i Jupitera. Međutim, nakon dodatnih astronomskih promatranja, Ceres je degradiran u status običnog asteroida, da bi ga IAU na konferenciji 2006. — istoj onoj na kojoj je 'izbacio' Pluton — unaprijedio i svrstao među patuljaste planete.
Ironično je da je početkom 2006. godine, baš u vrijeme kad je Pluton gubio svoj status, NASA lansirala misiju prema tom udaljenom svemirskom objektu. Kad je letjelica New Horizons u srpnju 2015. napokon stigla do Plutona, otkrila je fascinantan svijet: geološki i tektonski aktivno nebesko tijelo s vlastitom složenom atmosferom, ogromnim ravnicama dušikovog leda, dubokim rasjedima i planinskim lancima, ledenim dinama i vulkanima. Nazivali ga mi pravim ili patuljastim planetom, čini se da je Plutonu sasvim svejedno.
