Društvene mreže već su godinama integralni dio naših života, i u potpunosti su ugrađene u našu svakodnevnu rutinu. Neupitna je korist od njih u razmjeni podataka i informacija na jednostavan i brz način, te povezivanju s drugim ljudima, no, pridonose li društvene mreže količini naše sreće?
Kod svakog tehnološkog napretka ključno pitanje koje si moramo postaviti jest poboljšava li nam opću kvalitetu života. Pridonosi li optimizaciji naših odnosa s drugima? Što nam je dao i je li nam nešto oduzeo? Osjećamo li se dobro time što ga upotrebljavamo? Je li pomogao ili odmogao našem osobnom ili profesionalnom boljitku?
vezane vijesti
U svijetu čak tri milijarde ljudi koristi društvene mreže, ili oko 40 posto svjetske populacije. Prema nekim istraživanjima, provodimo prosječno dva sata dnevno dijeleći, lajkajući, i ažurirajući informacije na nekoj od društvenih platformi. Budući da društveni mediji igraju tako važnu ulogu u našim životima, moramo se zapitati je li za nas dobro to što im poklanjamo toliko vremena.
Društvene su mreže koristan ispušni ventil za stres. Ljudi na njima objavljuju svakakve postove o stvarima koje ih frustriraju ili nerviraju. Posljedica je da naši feedovi često nalikuju beskrajnom nizu žalopojki. Istraživanje koje je prije nekoliko godina proveo Pew Research Center u Washingtonu pokazalo je da društveni mediji izazivaju više stresa nego što ga pomažu ublažiti.
Ispitivanje koje je obuhvatilo 1800 ljudi pokazalo je da Twitter značajno pridonosi stresu jer prenosi tuđi stres na nas. Svi znamo kako je lako iznervirati se oko nekog problema ili situacije koja se nekome dogodila i koju je on iscrpno opisao na nekoj od društvenih platformi. Odmah se mnogi uključe s čitavim nizom vlastitih iskustava i frustracija na istu temu.
Ali ako malo bolje razmislite i analizirate objave koje čitate, vjerojatno ćete doći do zaključka da one u najvećem broju slučajeva nemaju nikakve veze s vama osobno i nisu vam osobno bitne. A dobre vijesti od ljudi koji su vam važni vjerojatno nećete saznati na Facebooku već nekim drugim putem.
A kad se s nekim upoznamo online, pa se čak i sprijateljimo, rijetko ćemo poželjeti upoznavanje i u stvarnom živou. Naime, vrijeme koje ulažemo u ljude na društvenim mrežama nesrazmjerno je veće od onoga koje bismo ikada bili spremni posvetiti ljudima koje poznajemo u stvarnom životu.
Dobar odnos podrazumijeva održavanje kontakata s drugim ljudima, nalaziti se s njima uživo, slušati ih, vidjeti ih onakvima kakvi su u stvarnosti, sa svim svojim nesavršenostima. Društveni mediji stvaraju lažan osjećaj bliskosti i ostvarivanja aktivnoga kontakta s drugima, do te mjere da nam se čini da i nema potrebe truditi se upoznati ih u stvarnosti. Društveni mediji omogućavaju nam da predstavljamo sebe onako kako želimo – drugi ljudi vide samo ono što mi želimo, a sve ostalo zbog čega smo posebni, izgubljeno im je.
Ta 'sistematizacija' i 'programiranje' sebe na društvenim mrežama u početku je predstavljala uzbuđenje i izazov, no sve je više ljudi sve umornije od tog 'montiranja' savršenstva, od fluidnih odnosa koji su jako daleko od stvarnog zanimanja za živote drugih ljudi.
Poseban je fenomen društvenih medija taj što nas privlače samo ljudi koji se predstavljaju savršenima, čiji se životi čine savršenima, dok sve ostale preskačemo. Ako se ne hvalite svojim životom, ako ste naprosto prirodni, nemate šanse. Iz toga proizlazi i da većina nas jako puno svojeg vremena troši na ljude koji nam ne donose nikakvu emocionalnu dobrobit.
Velika prednost društvenih medija je, naravno, to što tamo svaki dan možemo 'vidjeti' koga god želimo, u trenutku kad nam to odgovara. Ne trebamo ići predaleko da bismo ubili dosadu ili pronašli zabavu – samo otvorimo neku društvenu platformu. Zabava nikada nije bila tako lako dostupna i dopamin se nikada nije dijelio tako brzo i na zahtjev kao danas.
Možda najbolji odgovor na pitanje jesmo li sretniji sa ili bez društvenih mreža dao je televizijski dokumentarac The Social Dilemma: ugodan život s dugoročnim osjećajem ispunjenosti i sreće zamijenili smo za dobivanje stalnih doza dopamina o kojima smo postali ovisni, a koje služe samo kao privremena distrakcija.
Svatko mora sam za sebe odlučiti kakvu stvarnu korist ima od ulaganja velikog dijela svojeg vremena u odnose koji postoje samo u virtualnom svijetu. Shvatite li da ste pobrkali zadovoljstvo malim dozama ugode s postizanjem dugoročnog zadovoljstva, možda ćete od sada dvaput razmisliti prije nego otvorite Facebook, Twitter ili Instagram.
