Kad god mediji prenesu vijest o smrti neke slavne osobe, osobito ako je riječ o nasilnoj smrti, milijuni ljudi diljem svijeta pretražuju internet tražeći slike događaja. Ista je stvar s napadima morskih pasa na surfere, terorističkim napadima i sličnim situacijama. I portali se natječu s galerijama fotografija, jer to znači veći broj klikova.
Što ta vrsta morbidne znatiželje govori o ljudima? Studija koju je provelo Sveučilište u Amsterdamu pokazuje da ljude često potajno privlače morbidni prizori. Zapravo, to je dio instinktivnog repertoara našeg ponašanja koje se odnosi na našu 'drugu', skrivenu stranu.
Stranu koja je pomalo perverzna, a koju je internet itekako naučio koristiti: clickbait senzacionalizam nam doslovce baca mamce igrajući upravo na snagu te naše 'mračne' znatiželje. To također odgovara na pitanje o privlačnosti bizarnih reality showova i sličnih emisija prepunih društveno neprihvatljivih situacija i sadržaja.
Digitalno doba nudi daleko veće mogućnosti zadovoljenja naše znatiželje za morbidnim, no fenomen u kojem mediji prelaze granicu moralno ispravnoga kako bi kod gledatelja izazvali radoznalost i privukli im pažnju nije ništa novo.
Prije pojave interneta, kad bi se dogodila neka nesreća, vijesti o tome nadugačko su i naširoko prenosile televizije i radio i praćenost bi im u tim razdobljima značajno porasla. Internet je samo pridonio ubrzanju i širenju trenda koji ne bi postojao kad ljudska priroda ne bi bila takva kakva jest.
Doduše, ne ponašaju se svi isto. Ako se nedaleko od vaše kuće dogodi nesreća, ne znači da ćete odmah pohrliti vidjeti izbliza o čemu je riječ. Ima ljudi koji će se obavezno uputiti na mjesto događaja, i ljudi koji to nipošto ne bi učinili. No, internet je već nešto drugo – u privatnosti vlastitog doma možemo probiti sve moralne i etičke barijere i gledati što god želimo.
Pitanje je, međutim, zašto nas tako privlače morbidni sadržaji? Stručnjaci izdvajaju tri moguća razloga. Jedan je da to ima veze s biologijom, kao način razumijevanja i onih stvari koje su nam daleke, koje ne viđamo svaki dan.
Drugo, na taj se način emocionalno povezujemo sa situacijama koje ne poznajemo te razvijamo empatiju. No, postoji i ono treće, a to je neka vrsta mračnog zadovoljstva koje osjetimo gledajući nešto u osnovi zastrašujuće i loše. U takvim je slučajevima jako bitno razlikovati 'zdravu' i 'nezdravu' morbidnu znatiželju. Iako su obje same po sebi dio 'tamnije' strane ljudskosti, potonja duboko zadire u perverzno, patološko ponašanje.