Pamćenje je kognitivna sposobnost o kojoj ovisi intelektualni potencijal svakog čovjeka, velika nepoznanica ljudskoga mozga koja omogućuje kodificiranje, pohranjivanje i evociranje informacija iz prošlosti a rezultat je ponavljajućih sinaptičkih veza između neurona. One stvaraju neuronske mreže koje su tim čvršće što ih se češće stimulira – pamćenje nije statična urođena sposobnost.

S padom broja neurona, s godinama slabe i naše kognitivne sposobnosti, no vježbom je moguće doskočiti zamkama zaboravljivosti i naučiti lakše pamtiti primjenom nekoliko jednostavnih tehnika.

Za pamćenje su bitni fokus i koncentracija – da bi neki podatak prešao put od vaše kratkotrajne memorije do one dugotrajne, morate mu posvetiti aktivnu pažnju. Lakše ćete to postići ako ga pokušate vizualizirati – naprosto si stvorite sliku u glavi. Ponekad je dovoljno načrčkati na komadiću papira neku riječ ili natuknicu – kad vam se učini da vam je neki podatak skroz ispario iz glave, ako postoji asocijativna veza stvorena vizualizacijom, lakše ćete ga se prisjetiti.

Obično lakše pamtimo događaje, ljude i podatke koji nas zanimaju i intrigiraju, a one koji nas ostavljaju ravnodušnima jedva ili uopće ne. Tako, ako vas ponekad iznenadi u kolikoj su mjeri, do najsitnijih pojedinosti, neki ljudi u stanju upamtiti neke stvari kojih se vi uopće ne možete sjetiti iako ste i vi sasvim sigurno bili tamo, to je vjerojatno zato što su njima iz ovog ili onog vama nedohvatljivog razloga te stvari naprosto – zanimljive. No, ako je vjerovati stručnjacima, moguće je vježbom sebe uvjeriti da je nešto zanimljivo i uzbudljivo, i tako povećati šansu da to i zapamtimo. Kad ste suočeni s nečim što vam se čini nemogućim zapamtiti, pokušajte tome pristupiti tražeći one pojedinosti koje vas intrigiraju.

Stara narodna kaže da je ponavljanje majka znanja, i to je točno – čestim ponavljanjem učvršćujemo sinapse neuronskih mreža. No, ono što možda niste znali je da ćete lakše zapamtiti gdje ste odložili ključeve od auta ako si to naglas ponovite. Ako nešto izgovorite naglas, lakše će vam ostati u sjećanju.

I za kraj jedna zanimljivost: sigurno ste se nekad zapitali kako to da se ljudi ne sjećaju prvih godina svojega života, iako se od određenog trenutka djetinjstva nekih stvari vrlo živo mogu prisjetiti? Znanstvenici tvrde kako bi odgovor mogao biti u tome da male bebe informacije upijaju poput spužvi – svake sekunde u mozgu dojenčeta formira se 700 novih neuronskih veza! No, te se informacije s vremenom izgube jer ih male bebe ne pokušavaju svjesno zapamtiti, a nove informacije neprekidno istiskuju stare.

Također, studije su pokazale da pripadnici kultura koje stavljaju veći naglasak na rani razvoj svijesti o sebi i potiču zanimanje za sebe i svoju perspektivu imaju detaljnija i fokusiranija najranija sjećanja. Drugim riječima, ako se tek mutno sjećate svoga djetinjstva – okrivite roditelje!