Uvriježeno je mišljenje da je strpljivost poseban dar. No, svi oni među nama koji se ne mogu pohvaliti osobitom strpljivošću uglavnom će se složiti da su strpljivi ljudi – oni koji se čine sposobnima ne žaleći se pregrmjeti svaku nedaću – zapravo samo strašno pasivni.
U tome smo, međutim, posve u krivu, jer strpljivost uopće nije pasivna osobina već dapače, vrlina koja zahtijeva ulaganje velike količine emocionalnih resursa.
vezane vijesti
Točno je da biti strpljiv podrazumijeva moći zadržati hladnu glavu u kriznim trenucima, no nikako ne podrazumijeva da biti strpljiv znači naprosto trpjeti do besvijesti. Riječ je o uspostavi emocionalne kontrole – zašto bismo dopustili drugima da utječu na nas i umjesto nas određuju kako ćemo se u nekim situacijama osjećati? Najvažniji prvi korak je osvijestiti da je moć tog odlučivanja u našim rukama, da je moguće razviti mehanizme koji će nam pomoći zadržati smirenost i racionalnost bez obzira na vanjske okolnosti.
Strpljivost nije nešto s čime se čovjek rađa. Dapače, upravo suprotno: pogledajte bilo koju malu bebu i bit će vam sve odmah jasno – čovjek se rađa kao sebično, prilično nestrpljivo biće, kojemu je jedini cilj preživjeti. Malo dijete ne razumije koncept strpljivog čekanja naprosto zato što ne raspolaže intelektualnim ni emocionalnim alatima koji bi mu omogućili odgodu svojih želja. To je nešto što se uči odrastanjem.
Osnovni preduvjet za postizanje zdrave unutarnje ravnoteže kako bismo svoje primarne impulse mogli učinkovito zamijeniti "sporim" procesom analize jest – unutarnji mir.
U osnovi, biti strpljiv znači moći se suzdržati i ne reagirati isti čas – čak i nekoliko sekundi odgode čini veliku razliku između nasumičnog, impulzivnog ponašanja i promišljenog pristupa problemu. Tih par sekundi dat će našem mozgu dovoljno vremena da procesuira informacije i shvati situaciju, te u skladu s time racionalno na nju odgovori.
'Čekati, biti strpljiv, znači misliti', rekao je Nietzsche, i time sasvim točno postavio dijagnozu iskonskoga predatora u nama vođenoga nagonima i željom za samoodržanjem – impulzivni će ljudi brzo reagirati i biti trenutačno spremni na napad u samoobrani, iako ponekad nisu stigli ni procesuirati odakle uopće dolazi prijetnja i bez prethodnog promišljanja svoje 'strategije'.
To, dakako, znači da su impulzivni ljudi skloniji greškama: svi vi koji biste za sebe rekli da ste netko tko impulzivno reagira vjerojatno ćete se složiti da ste često time samo pogoršali situaciju i učinili je ozbiljnijom nego što je ustvari bila, ili svojim nepromišljenim izjavama stvorili jaz u odnosima tamo gdje ga nije moralo biti.
Upravo je zato strpljivost jedna od najvećih ljudskih vrlina, osobina najhrabrijih ratnika u povijesti čovječanstva. Naime, strpljivi su ljudi daleko asertivniji nego što se na prvi pogled čini – kao u klasičnoj priči o kornjači i zecu, smirena i strpljiva osoba na kraju će postići cilj, reći ono što je htjela reći, napraviti ono što je namjeravala napraviti i otići misleći svoje.
'Strpljenje je gorko ali mu je voće slatko' kaže jedna druga izreka, a Benjamin Franklin dvije tisuće godina kasnije dometnuo da 'onaj koji ima strpljenja, ima što god želi'. Mi ćemo se samo prisjetiti one naše narodne, 'Strpljen – spašen!'.
