Koliko često provjeravate poruke na svom pametnom telefonu? Jeste li skloni prekomjernom trošenju kao smirivanju stresa? Bacite li se na sadržaj frižidera u emocionalnim krizama? Sve su to navike, kojih bismo se ponekad rado riješili kad bismo našli dovoljno snage kojom bismo im se othrvali. Pokušajmo naći načine kako to napraviti.
Svi smo skloni stvaranju navika, oblika ponašanja u kojem neke radnje izvodimo automatski, kao odgovor na neku situaciju ili 'okidač'. Te navike mogu biti dobre, loše ili benigne. One najbolje donijet će nam neku korist bez previše truda i ulaganja mentalnih napora, poput provođenja vremena s voljenim osobama. Neke, poput onih koje smo nabrojili u uvodu, mogu imati negativne učinke na duže staze i trebamo ih se riješiti.
vezane vijesti
Psiholozi imaju spremne odgovore na dilemu kako izbaciti neke štetne navike iz svoga života. Nema, naravno, ni čarobnog štapića ni 'najboljeg pristupa', jer smo svi različiti, a i ponašanje koje želimo promijeniti razlikuje se od slučaja do slučaja. No, tri su opcije koje možemo opisati kao načelne: zaustavite se kad primijetite da ponašanje ide u smjeru navike, prestanite reagirati na podražaje, ili pak povežite neki podražaj s nekim novim ponašanjem koje će vam donijeti slično zadovoljstvo.
Jedan benigni primjer: možda iz navike krenete prema šanku s kokicama čim uđete u kino. U tom slučaju, kino je okidač, a konzumacija kokica su ponašanje kojim odgovaramo na podražaj. Kao 'lijek', možete sebi reći 'nema kokica' svaki put kad odete u kino, ili nemojte ići u kino, ili — možda najbolje — zamijenite kokice nekom drugom grickalicom koja će se bolje uklopiti u vaš budžet ili nutricionističke ciljeve.
Drugi primjer moglo bi biti grickanje noktiju, koje je podsvjesno i događa se često tijekom dana pa možda i ne znate što ga izaziva. Premda je dobro naći uzrok, može biti teško 'uloviti' samoga sebe u 'prijestupu', a još teže zaustaviti se u svakoj situaciji stresa ili napetosti. U pravilu je najbolje zamijeniti grickanje noktiju nekim drugim smirivanjem stresa, poput stiskanja gumene loptice. Osim toga, postoje i žešći načini, poput premazivanja noktiju lakom čiji okus nas može odvratiti od navike.
Ključna stvar kod 'zamjenske' strategije jest naći novu kontra-naviku koja će biti jednako privlačna. Zamijeniti kekse porcijom kelja, ili gledanje televizije trčanjem teško će funkcionirati na duže staze. Stoga su bolje opcije, recimo, niskokalorični keks odnosno šetnja nakon posla.
Također, neke je 'okidače' teško, ako ne i nemoguće ukloniti. Volite se na početku radnog dana smiriti nekim kaloričnim pecivom? U tom slučaju okidač je sami dolazak na posao, a ako ne želimo dati otkaz nećemo ga se moći riješiti. Umjesto toga ili natjerajte sebe da zaobiđete pekaru ili nađite zdraviju i poticajniju alternativu.
Koju god strategiju izabrali, ključno je ustrajati na njoj i ponavljati je. Studija objavljena prije desetak godina u European Journal of Social Psychology pokazala je da pojedincu treba između 18 i 254 dana da bi formirao (novu) naviku, što je koristan podatak ako kao svoju strategiju izaberete 'zamjensku' opciju. Pritom, lakše je promijeniti neku fizičku, nego mentalnu naviku.
Tako dugo vrijeme potrebno je zbog toga što su navike 'mapirane' u našem mozgu, u dijelu koji povezuje ponašanje sa senzornim signalima koji djeluju kao okidači. Što se navika više ponavlja, to više postaje dio rutine i teže je se odreći. Zato u rušenju navika ne treba očekivati savršeni uspjeh. Umjesto njihovog brisanja, smanjimo im značaj. Uspjeh ne dolazi samim brisanjem navika, nego već i kad vam više ne utječu toliko na život. Kad dođe dan da osjećate da imate više izbora, da navike ne dolaze automatski, tada ćete znati da ste napredovali.
Inače, premda im se neke osobine preklapaju, ne treba brkati navike i ovisnost, pa ni načini borbe protiv jednog i drugog oblika ponašanaj ne mogu biti isti. Jednostavno, navike su više posljedica izbora, a ovisnost je upravo to što joj i ime kaže, uvjetovana neurološkim i biološkim faktorima.
