Čini li vam se da vrijeme ne prolazi uvijek jednakom brzinom? Ponekad nikako da prođe, a ponekad kao da leti. Isto tako, kako starimo događa se nešto doista nelagodno: vrijeme kao da ubrzava. Međutim, sat vremena uvijek traje jednako – 60 minuta
Istraživanje psihologa Sveučilišta Ludwig Maximilian u Münchenu koje je obuhvatilo 499 osoba u dobi od 14 do 94 godine starosti, pokazalo je da se kod starijih ljudi percepcija protoka vremena nije značajno mijenjala kad je riječ o prolasku tjedana ili mjeseci, ali da postoje razlike kad je riječ o dužim razdobljima.
vezane vijesti
Većina ispitanika starijih od 40 godina reklo je kako su u djetinjstvu imali osjećaj da im vrijeme prolazi sporo, da im se vrijeme s godinama počelo ubrzavati, a da sad imaju osjećaj da im godine ili desetljeća prolaze brže nego prije.
Točno je da vrijeme prolazi drugačije kad smo mladi – tada nam je svaki dan avantura. Uz to, uzme li se da dijete od godinu dana ukupno ima 8760 sati života a osoba od 50 godina 438 tisuća sati, naravno da 24 sata u ukupnom zbroju izgleda drugačije malom djetetu ili odrasloj osobi. Kad imate deset godina, pet godina je polovica vašeg života. Kad imate 50, polovica vašeg života je 25 godina. Stoga je normalno da se razdoblje od pet godina osobi staroj 50 godina čini drugačije nego nekome tko ima 15 – ljudi različite dobi imaju različito poimanje vremena, dijelom i zato što im se razlikuju životni vjekovi.
Nadalje, mala djeca baš ne razumiju apstraktan koncept vremena – počet će ga razumijevati s nekih šest ili sedam godina. Isto tako, u našem doživljaju brzine protoka vremena važnu ulogu ima ne samo kvaliteta proživljenoga iskustva već i to koliko nam je to iskustvo novo. Kad nešto doživljavamo prvi put, drugačije ćemo percipirati vrijeme nego kad je riječ o nečemu što smo već stoput iskusili.
Na naš osjećaj protoka vremena utječe i perspektiva iz koje ga promatramo. Dvije su različite perspektive vremena: ona koju imamo za vrijeme ili prije nekog događaja, i ona retrospektivna, nakon što se događaj već dogodio.
Zbog razlika u ovim dvjema perspektivama imamo osjećaj da nam vrijeme na ludo zabavnom i uzbudljivom odmoru leti, ali nakon što smo se već vratili s njega i razmišljamo o upravo završenom putovanju, imat ćemo osjećaj da je trajalo dulje nego jednako dugačko razdoblje koje je prošlo od kad smo se s njega vratili. To je zato što naš mozak pohranjuje u sjećanje nova iskustva, dok ona svakodnevna zanemaruje: naime, neuroni odgovorni za registriranje iskustava koja se često ponavljaju slabije se aktiviraju. To objašnjava zašto se ponekad ne možemo sjetiti što smo večerali prekjučer, ali su nam vrlo živa detaljna sjećanja s putovanja koje nas je oduševilo.
Sve to skupa objašnjava zašto se događa da, kako svijet oko nas postaje poznatiji, osjećamo da se vrijeme skraćuje: naša percepcija protoka vremena temelji se na količini novih sjećanja. Što više nepoznatih iskustava doživimo i što više sjećanja imamo, osjećamo da je vrijeme 'dulje trajalo'. A kako je život odrasle osobe uglavnom rutina – posao, kuća, obaveze – sve je manje novih iskustava i manje novih sjećanja, a manje novih sjećanja donosi osjećaj da vrijeme brže prolazi.
No, nije sve izgubljeno: ako su nova iskustva potrebna da biste 'usporili' vrijeme, razmislite o novim aktivnostima. Razbijanje monotonije svakako će pomoći da izbjegnete onaj osjećaj 'zar je već opet Božić?!'.
