Dok se u Sjedinjenim Državama godišnje obavi gotovo tri milijuna testova detektorom laži, u europskim se zemljama načelno smatra da taj uređaj nije baš najefikasniji način za dolaženje do istine te se puno rjeđe koristi. Kako zapravo detektor laži funkcionira i koliko je on pouzdan?
Uređaj o kojemu je riječ ispravnije je zvati poligraf, ali kako je njegov osnovni cilj uhvatiti ljude u laži, poznatiji je pod svojim kolokvijalnim nazivom 'detektor laži'. Njime se mjere puls, znojenje, krvni tlak, provodljivost kože i drugi fiziološki pokazatelji kod testirane osobe. Uređaj je savršeno precizan u detektiranju povišenog živčanog raspoloženja. No, kad je riječ o detektiranju laži odnosno istine, stvari postaju malo kompliciranije.
Kada se osoba podvrgava poligrafskom testiranju, voditelj testiranja započinje postavljanjem dvije vrste kontrolnih pitanja: pitanja na koja se od osobe očekuje da odgovori istinito i pitanja na koja se očekuje da osoba odgovori lažima. Na taj se način uređaj 'kalibrira' za svaku pojedinu osobu, pa kad voditelj testiranja kasnije postavi relevantnija pitanja, fiziološke reakcije ispitanika mogu se usporediti s reakcijama na kontrolna pitanja kako bi se utvrdilo govori li on istinu ili ne.
Ipak, sasvim je moguće da će ljudi nervozno reagirati na neka pitanja čak i kad daju iskrene odgovore. Ako kontrolna pitanja ne pokazuju točno kako osoba reagira kada laže, ispitivaču je teže definitivno odlučiti laže li osoba ili ne kada odgovara na relevantna pitanja. Dakle, premda je poligraf učinkovit u mjerenju fizioloških čimbenika povezanih s nervozom, to ne znači nužno da može uvijek razlikovati osobu koja laže od osobe koja govori istinu. Ipak, može osigurati važne smjernice koje bi mogle u konačnici dovesti do utvrđivanja istine, odnosno laži.
Premda se u golemoj većini zemalja svijeta rezultat testiranja na poligrafu ne priznaje kao sudski dokaz, policija detektore laži u većoj ili manjoj mjeri koristi tijekom istraga jer može skratiti vrijeme potrebno za pronalazak krivaca. Isto tako, poligrafi se koriste diljem svijeta prilikom regrutiranja zaposlenika na osjetljive sigurnosne poslove ili u obavještajne službe. Dakako, za pouzdanost poligrafa ipak je presudna stručnost ispitivača.
Koliko je doista pouzdan detektor laži? Neki stručnjaci smatraju da je poligraf pristran u korist osoba koje ne govore istinu. Što je ironično budući da je poligraf - smatra se da je prvi moderni detektor laži izradio američki izumitelj Leonarde Keeler 1939. godine, želeći njima dokazati nevinost.