Iako je povijest zločina povijest ljudskog roda i nema društva u kojemu se zločini ne događaju, znanost koja se bavi istraživanjem zločina – kriminalistika – zapravo je relativno mlada: izraz je prvi puta upotrijebio talijanski profesor prava Raffaele Garofalo 1885. Tek tada se kriminalistika počela razvijati.
Tijekom povijesti postojale su svakakve teorije o zločinu i zločincima. Primjerice, nekada se vjerovalo da je zločinca lako prepoznati po širokom čelu i velikim ušima. Neko se vrijeme razvijala čak i teorija o povezanosti vrste zločina s temperaturom: tvrdilo se, naime, da toplina uzrokuje ubojstva, a hladnoća pljačke.
vezane vijesti
Platon je vjerovao da je zločin posljedica manjka obrazovanja te da bi kazna trebala biti primjerena zločinu, a Aristotel je prvi došao do zaključka da bi kažnjavanje zločina moglo poslužiti kao primjer drugima.
Iako niti jedna ljudska civilizacija nije bila pošteđena zločina, tijekom najvećeg dijela povijesti dostupni dokazi bili su krajnje neizvjesni, a prilično dugo vremena oslanjali su se samo na nečiju riječ. Ako je taj netko bio na višem položaju, smatralo se da njegova riječ ima viši kredibilitet od riječi nekog siromašnijeg svjedoka.
Sve do 18. stoljeća, dijeljenje pravde bila je odgovornost Crkve, poslodavaca, sindikata i institucija. Pritom su u utvrđivanju 'istine' korištena sredstva koja bismo danas i sama klasificirali kao zločinačka. Danas je kriminalistika suvremena multidisciplinarna društvena znanost vrlo visokih dosega u smislu prikupljanja dokaza i razumijevanja razloga i okolnosti počinjenja kaznenih djela.
A kako je sve počelo?
Tamo negdje koncem 19. stoljeća, kada je kriminalistika bila još u povojima, nije bilo ni fotografija, ni tonskih zapisa, ni DNK analize. No, policijski inspektori koji su se bavili rješavanjem zločina, počeli su koristiti logično povezivanje i zaključivanje u utvrđivanju okolnosti počinjenja zločina i odgovornosti za njega.
Otisci prstiju danas su jedan od ključnih alata bez kojih je bilo koja istraga potpuno nezamisliva. No, iako je još u 14. stoljeću perzijski povjesničar Rashid al-Din Tabib upozoravao da su otisci prstiju jedinstveni, tek je britanski sudac na misiji u Indiji William Herschel došao na ideju klasičnog uzimanja otiska prsta uz pomoć tinte i papira.
Kasnije je ta metoda usavršena te je postala temeljem sustava identifikacije, za što zasluge idu Hrvatu Ivanu Vučetiću, rođenom u Hvaru, koji je u Argentini stvorio prvu bazu podataka i uz pomoć daktiloskopije uspješno rješavao dotad nerješive slučajeve.
No, koliko god suvremena policija bila sposobna i koliko god naprednih alata istrage imala na raspolaganju, brojni zločini ostaju i dalje neriješeni. Evo nekoliko najozloglašenijih.
Vjerojatno najpoznatiji zločinac u povijesti je Jack Trbosjek, odgovoran za ukupno 11 zločina u okrugu Whitechapel londonskog East Enda u razdoblju između 7. kolovoza i 10. studenoga 1888. godine. Sve su žrtve bile prostitutke i sva su tijela bila osakaćena, a zločini su se dogodili na javnim ili polujavnim mjestima. Ubojica nikad nije pronađen. O njemu su ispisane stotine knjiga i bezbrojni članci, a teorije koje pokušavaju utvrditi identitet Jacka Trbosjeka kreću se od sumnje u zavjeru masona do toga da je on bio član kraljevske obitelji. Izbor je ipak sveden na trojicu najvjerojatnijih sumnjivaca:
- Montague Druitt, odvjetnik s dobrim poznavanjem ljudske anatomije o kojemu su kružile glasine da je lud. Nestao je odmah nakon posljednjeg ubojstva; njegovo tijelo kasnije je pronađeno kako pluta u rijeci Temzi.
- George Chapman, brijač koji je živio u Whitechapelu u vrijeme ubojstava i koji je kasnije proglašen krivim za trovanje svojih triju supruga.
- Aaron Kosminski, žitelj Whitechapela poznat po svojoj sklonosti prostitutkama. Nekoliko mjeseci nakon posljednjeg ubojstva smješten je u ludnicu.
Ubojstvo šestogodišnje djevojčice JonBenet Ramsey. JonBenet je pronađena mrtva u svojoj obiteljskoj kući u Boulderu, Colorado nekim osam sati nakon što je njezina majka pronašla rukom pisanu poruku u kojoj se traži 118.000 dolara otkupnine. No, navodni otmičar nikada se nije javio a tijelo djevojčice pronašao je otac u podrumu. Utvrđeno je da je zadavljena te da ima traumu glave. Tragovi su isprva upućivali na roditelje, no nije bilo dovoljno DNK dokaza da ih se osudi. Naime, kako se isprva sumnjalo na otmicu, policija nije izuzela kuću radi uzimanja dokaza niti je provela temeljitu istragu mjesta zločina, a dok se čekalo na otmičarev poziv, brojni prijatelji obitelji ulazili su i izlazili te su svi potencijalni dokazi kompromitirani.
Godine 2006. pedofil po imenu John Mark Karr priznao je krivicu za zločin ali je DNK analiza utvrdila da ga on nije mogao počiniti. Nakon niza neuspješnih istraga, policija je 2008. roditelje potpuno oslobodila sumnje ustvrdivši kako najnoviji dokazi ukazuju na nepoznatog počinitelja. Međutim, 2009. je slučaj ponovo otvoren te se i dalje smatra neriješenim.
Najpoznatiji holivudski neriješeni slučaj ubojstva odigrao se 15. siječnja 1947. Dvadesetdvogodišnja glumica Elizabeth Short pronađena je mrtva na aveniji Norton između 39. ulice i ulice Coliseum u Los Angelesu. Tijelo joj je bilo prerezano popola a iz njega pažljivo iscijeđena sva krv. Ubojica joj je zarezao kutove usana stvarajući sablasni klaunovski osmijeh.
Ubojstvo je izazvalo senzaciju no, iako je nekoliko ljudi priznalo zločin, svi su oslobođeni zbog nedostatka dokaza. Neriješeno ubojstvo Crne Dalije nastavlja golicati maštu javnosti, generirajući razne teorije i nagađanja. Njezin život i smrt poslužili su kao predložak za brojne knjige i filmove, a njezino se ubojstvo često navodi kao jedno od najpoznatijih neriješenih ubojstava u američkoj povijesti.
Medijski je iznimno razvikano ubojstvo Nicole Brown. Bivša žena O.J. Simpsona i njezin ljubavnik Ron Goldman izbodeni su na smrt u njezinu domu u Los Angelesu 12. lipnja 1994. godine. Njezin bivši muž, bivši profesionalni igrač američkog nogometa O. J. Simpson, koji je imao povijest fizičkog zlostavljanja i prijetnji smrću bivšoj ženi, uhićen je i optužen za oba ubojstva. Nakon kontroverznog suđenja, koje je uključivalo dokaze koji povezuju Simpsona s ubojstvima, on je 1995. ipak oslobođen svih optužbi. Iako je kasnije, u građanskoj parnici 1997., proglašen odgovornim za obje smrti te mu je naloženo da isplati odštetu u visini 33,5 milijuna dolara, kaznena odgovornost nije utvrđena te slučaj ostaje otvoren.
Niz zaključujemo kanadskim slučajem odrezanih stopala. Od kad je 20. kolovoza 2007. na obali otoka Jedediah u Britanskoj Kolumbiji otkriveno prvo odrezano obuveno ljudsko stopalo, najmanje je 20 takvih stopala pronađeno na obalama Sališkog mora. Kanadske su vlasti isključile da je riječ o zločinima, tvrdeći kako stopala potječu od ljudi koji su umrli u nesrećama ili samoubojstvom, nakon čega su se stopala odvojila od ostatka tijela tijekom prirodnog procesa raspadanja. Stopala su obično bila u tenisicama što ih je, tvrde istražitelji, očuvalo, zadržalo na površini, te na kraju pomoglo izbaciti na obalu.
No, ne slažu se svi s tom teorijom – odrezana ljudska stopala na plaži nisu baš uobičajena prirodna pojava. Posljednje otkriveno stopalo je čizma s ljudskom nogom pronađena 1. siječnja 2019., na otoku Jetty u Everettu, Washington. To je ujedno i jedino stopalo čiji je vlasnik poznat istražiteljima: riječ je o muškarcu koji se od prosinca. 2016. vodio nestalim.
