Potaknuti filmovima poput 'Kad jaganjci utihnu' i 'Paklena naranča', znanstvenici Sveučilišta New York odlučili su istražiti vezu između psihopatologije i glazbe, kako bi utvrdili je li moguće otkriti ima li netko psihopatske osobine temeljem glazbe koju sluša.
Istraživanje je pokazalo da psihopati ne pokazuju sklonost prema određenom umjetniku ili žanru, već prema određenim pjesmama. Isto tako, pokazuje se da u životu, za razliku od filma, psihopati ne slušaju klasičnu glazbu.
vezane vijesti
Istraživanje, koje je obuhvatilo 200 volontera različitih etničkih i društvenih skupina, uspoređivalo je glazbene ukuse ispitanika s rezultatima Levensonova testa osobnosti (LSRP) koji se koristi za utvrđivanje sociopatije.
Znanstvenike je iznenadilo da zapravo postoji prilično čvrsta veza između glazbenog ukusa pojedinca i njegovih psihopatoloških sklonosti. Ispitanicima je ponuđen izbor od 260 pjesama, a znanstvenici su potom njihov izbor uspoređivali s rezultatima testa osobnosti.
Pokazalo se da omiljenu glazbu psihopata potpisuju Blackstreet i Eminem. Naime, ispada da ispitanici s najvišim rezultatima na ljestvici testa psihopatoloških osobina najviše slušaju pjesme 'No Diggity' Blackstreeta i Eminemov 'Lose Yourself'. Moglo bi se reći da su te dvije pjesme savršeni primjeri omiljene glazbe psihopata. Istraživanje je isto tako pokazalo da onaj tko sluša pjesme poput 'My Sharona' (The Knacks) i 'Titanium' (Sia) sasvim sigurno nije psihopat – te pjesme najmanje su se sviđale osobama s psihopatološkim osobinama.
Mnoge se studije bave pokušajem pronalaženja veze između psihopatologije i određenih sklonosti pojedinca. Jedna je ranija studija pokazala da ljudi koji imaju tri osobine tzv. 'mračne trijade' – narcisoidnost, psihopatiju i makijavelizam – pokazuju sklonost određenim zanimanjima, a najviše biznisu i ekonomiji.
Iako je upravo taj podatak poslužio kao inspiracija da se glavni lik filma 'Američki psiho' predstavlja kao investicijski bankar s Wall Streeta, znanstvenici upozoravaju da filmske verzije psihopata ipak ne treba shvatiti kao modele 'pravih' psihopata. Tako se sada pokazuje i da je mit o ljubavi psihopata prema klasičnoj glazbi, nastao nakon filmova 'Paklena naranča' i 'Kad jaganjci utihnu', samo to: mit. Dapače, sada znamo da osobe s psihopatološkim sklonostima imaju vrlo specifične glazbene ukuse koji ne moraju uopće biti povezani s određenim žanrom ili izvođačem.
Iako autori studije napominju kako njihovi zaključci nisu konačni i da je potrebno provesti dodatna istraživanja na širem uzorku ispitanika, ona bi mogla ponuditi novi smjer u razradi metoda i protokola otkrivanja psihopata.
