Rolling Stonesi su bili na vrhuncu svoje karijere, uživajući u nizu od četiriju albuma u vrhu rock povijesti. David Bowie pronašao je nove načine za proširivanje granica svoje umjetnosti stvarajući lik koji nije s ovoga svijeta. Paul Simon, Peter Frampton i Pete Townshend objavili su debitantska solo izdanja, udaljavajući se, trajno ili nakratko, iz svojih bendova.

Promjene u postavi obilježile su izdanja Yes, Doobie Brothersa, REO Speedwagona, Fleetwood Maca i Beach Boysa. U međuvremenu, Eagles, Steely Dan, Roxy Music i Styx predstavili su debitantske albume kojima su pokrenuli svoje uspješne karijere.

Popis postignuća se nastavlja - Elton John započeo je impresivan niz albuma koji su na ljestvicama zauzimali broj 1, ZZ Top su počeli otkrivati ​​svoj pravi zvuk, Alice Cooper je izdao jedan od svojih najslavnijih hitova, Lou Reed se „transformirao“, a Black Sabbath preuzeo „umjetničku kontrolu“.

Tu smo na jednome mjestu sakupili nekoliko desetaka najboljih izdanja ove značajne godine u glazbi i izdvojili 12 epohalnih (za svaki mjesec po jedno), koja su s lakoćom izdržala test vremena. Evo 12 polustoljetnih naj slavljenika poredanih kronološkim redom prema datumu izlaska te godine:

Neil Young: 'Harvest' (1. veljače)

Neil Young objavio je „Harvest“ u vrijeme kad je njegova solo karijera odlično napredovala nakon raspada kvarteta Crosby, Stills, Nash & Young. Album je preuzeo neke elemente country glazbe, i to uz pomoć talentirane prateće skupine Stray Gators. Linda Ronstadt i James Taylor pjevali su prateće vokale na nekoliko pjesama, dok je Londonski simfonijski orkestar sudjelovao u dvije. Zahvaljujući popularnim pjesmama „Heart of Gold“ i „Old Man“, Harvest je postao najprodavaniji album 1972. u Sjedinjenim Državama te iznimno popularan širom svijeta.

Fleetwood Mac: 'Bare Trees' (1. ožujka)

Za brojne obožavatelje klasičnog rocka, povijest Fleetwood Maca podijeljena je u dvije ere - „prije Stevie” i „poslije Stevie”. Sastav je bio utemeljen na blues rocku, prije nego što se upustio u različite stilove. Album „Bare Trees“ ponudio je najcjelovitiju sliku naredne ere, s promišljenim, introspektivnim tekstovima obojenim impresivnom glazbom. Danny Kirwan napisao je polovicu pjesama s albuma, što je njegov najveći doprinos Fleetwood Macu. Pokazalo se i da je to bio i njegov posljednji, jer je izbačen iz skupne samo nekoliko mjeseci nakon što se pojavio „Bare Trees“.

Jethro Tull: 'Thick as a Brick' (10. ožujka)

Ian Anderson se naježio kad je čuo procjenu kritičara da je album „Aqualung“ iz 1971. bio „konceptualni album“. Njegov odgovor bio je stvaranje onoga što je držao „majkom svih konceptualnih albuma“. „Thick As a Brick“ prožet je humorom, suptilnim ismijavanjem prog-rocka, kritičara, pa čak i samog sastava. Iako je bio satira, album je i dalje nudio mnogo zanimljivih glazbenih trenutaka, osiguravajući slušateljima uživanje u djelu, bez obzira na to jesu li shvatili šalu ili ne.

Deep Purple: 'Machine Head' (25. ožujka)

Šesti album Deep Purplea lansirao je sastav u mainstream zvijezde, uglavnom zahvaljujući legendarnoj pjesmi "Smoke on the Water". Njezin poznati riff inspirirao je mnoge buduće glazbenike da uzmu gitaru u ruke i sanjaju o slavi hard rocka. Ipak, „Machine Head“ imao je mnogo više za ponuditi od tog jednog hita. Pjesme poput „Highway Star“ i „Space Truckin“ dokazale su da su Deep Purple metalna sila na koju treba računati.

The Rolling Stones: 'Exile on Main St.' (12. svibnja)

Gledajući unatrag, šokantno je da su kritičari svojedobno ignorirali „Exile on Main St“. Ipak, ono što recenzenti nisu prepoznali pri prvom slušanju 1972, obožavatelji i moderni kritičari više su nego nadoknadili u godinama nakon toga. Taj album se može pohvaliti izvornom dušom, snagom i emocijom koji su Rolling Stonese pretvorili u rock bogove. „Tumbling Dice“ ostaje zlatni standard, dok su favoriti obožavatelja – „Happy” i „Sweet Virginia” pomogli upotpuniti jedno od najboljih djela Stonesa.

David Bowie: 'The Rise and Fall of Ziggy Stardust and the Spiders From Mars' (16. lipnja)

Malo je albuma koji su tako široko utjecali na popularnu kulturu kao što je to uspjelo Bowiejevu „The Rise and Fall of Ziggy Stardust and the Spiders From Mars“. Taj je sjajni opus generacijama mijenjao svjet glazbe, ali i onaj mode, umjetnosti i kulture. Usput, David Bowie je svoj alter ego i invaziju vanzemaljaca pretvorio u glam-rock remek djelo, snimivši jedno od najprepoznatljivijih izdanja modernog doba.

Roxy Music: 'Roxy Music' (16. lipnja)

Eponimni LP Roxy Musica iz 1972. svrstava se među najbolje debitantske albume u povijesti rocka. S finim osjećajem za bizarno, Bryan Ferry i društvo osmislili su umjetničku verziju art-rocka, crpeći inspiraciju iz igranih filmova, svakodnevnog života, pa čak i registarskih oznaka. Naime, CPL 593H u refrenu otvorne pjesme je registarska tablica automobila koji je vozila neka ljepotica koju je Ferry spazio na putu do studija za snimanje.

Chicago: 'Chicago V' (10. srpnja)

Nakon što je karijeru započela s tri izdanja dvostrukih albuma, skupina Chicago je konačno krenula putem naslova s jednom pločom. I premda je „Chicago V“ sadržavao manje materijala, kvaliteta nije bila slabija. Dapače. Pjesma „Dialogue” je prva postigla popularnost, dok je „Saturday in the Park” potom dosegla broj 1 na glazbenim ljestvicama i ostala jedna od prepoznatljivih pjesama grupe. To je pomoglo da album postane prvo izdanje skupine koje se vinulo na vrh ljestvica, započevši tako niz od pet uzastopnih albuma broj 1.

Van Morrison: 'Saint Dominic's Preview' (14. srpnja)

Van Morrison je materijal za svoj šesti album temeljio na pjesmama „iz ladice“, rabeći ostatke pjesama, ali i osoblja s prethodnika „Tupelo Honey“ iz 1971. Nekoliko skladbi također podsjeća na intenzitet albuma „Astral Weeks“ iz 1968. No „Saint Dominic’s Preview“ je, ipak, remek-djelo za sebe, s elementima folka, R&B-a, bluesa, jazza i soula, umotanih u sedam bezvremenskih pjesama.

Mott the Hoople: 'All the Young Dudes' (8. rujna)

Do ove točke, Mott the Hoople su bili samo još jedan u dugom nizu engleskih rock bendova koji su se borili za svoje mjesto pod estradnim suncem. Zapravo, bili su na rubu raspada kada im je David Bowie ponudio pjesmu „Suffragette City“. Sastav ju je odbio, ali je na koncu prihvatio drugu Bowiejevu pjesmu - „All the Young Dudes”. Bowie je producirao cijeli album, što je pomoglo Mott the Hoopleu postati moćni glam-rock stroj. Uspon njihove slave nastavit će se na sljedećem albumu, „Mott“ iz 1973.

Stevie Wonder: 'Talking Book' (28. listopada)

Vjerojatno nema impresivnijeg, više funky groovea od klavinet riffa Stevieja Wondera u pjesmi „Superstition“. Ta je skladba Wonderu donijela prvi broj 1 hit nakon punog desetljeća karijere i drži se jednim od krunskih dragulja njegove klasične ere. A nevjerojatno zvuči da ona možda čak i nije najbolja pjesma na „Talking Booku“. Uz druge sjajne skladbe kao što su „You Are the Sunshine of My Life“ i „I Believe (When I Fall In Love it Will Be Forever)“, ovaj album sjaji nekim od najboljih radova u Wonderovu katalogu.

Lou Reed: 'Transformer' (8. studenoga)

Solo karijera Loua Reeda bila je sasvim prosječna prije izlaska „Transformera“. Njime je napokon uspio napraviti album pun umjetničkih vrijednosti, ali istovremeno i prihvatljiv mainstream slušateljima. To mu je uspjelo uz pomoć producenata Davida Bowieja i Micka Ronsona, inače strastvenih obožavatelja Reedove prethodne skupine Velvet Underground. Četiri pjesme („Andy's Chest“, „Satellite of Love“, „New York Telephone Conversation“ i „Goodnight Ladies“) zapravo su bile prerađene skladbe VU-a, ali se pokazalo da je „Walk on the Wild Side“ bio onaj dobitnički singl. Pjesma je postala kultno Reedovo remek-djelo.