Američki glazbeni portal Spinditty nedavno je napravio zanimljivu top listu poznatih komada ozbiljne glazbe koji su doista inspirirani hranom, ili su njihovi autori glazbenim sredstvima željeli proizvesti asocijacije na jelo i i piće.

To nije, naravno, tako neobičan izvor inspiracije, jer umjetnike doslovno sve i svašta može pokrenuti na stvaranje i izražavanje osjećaja za vrijeme komponiranja, pisanja, slikanja, kiparenja, sviranja... Što je doista ponukalo ove skladatelje da se posvete hrani nije uvijek najjasnije, no djela su ostala. A evo i top liste.

Sergej Prokofjev - Zaljubljen u tri naranče

Prije nekoliko godina ova Prokofjevljeva komična opera bila je postavljena i u zagrebačkom HNK, a i danas je popularna na raznim stranama svijeta premda je svoj život počela prilično lošim kritikama.

Riječ je o farsičnoj, zabavnoj operi punoj pantomime, koja može biti zanimljiva i djeci, posebno kad shvate da im je između redaka 'prodano' i nešto humora za odrasle. Libreto govori o princu koji se narugao vještici, a ona ga je zbog toga proklela da se mora zaljubiti u tri naranče.

'Marš' iz opere Sergeja Prokofjeva vjerojatno je najpoznatiji dio ovoga djela, sa svojim pomalo vojničkim zvukom, posebno duhača.

Johann Sebastian Bach - Kantata o kavi

Bachove kantate obično se povezuju s crkvenom glazbom, no među oko 200 'komada' koje je veliki skladatelj napisao jedna se izdvaja. 'Kantata o kavi' svakako nije bila namijenjena luteranskoj crkvi Svetog Tome u Leipzigu u kojoj je Bach radio, nego je izvođena u kavanama u istom gradu, posebno onoj stanovitog gospodina Zimmermana.

U suštini je riječ o komičnoj operi, makar naslov ne upućuje na to, a libreto donosi priču o ocu koji želi izliječiti svoju kćer od ovisnosti o kavi, toliko jakoj da je dnevno pila tri šalice. No, ona ipak pobijedi i natjera oca da u njezin bračni ugovor unese da joj mora biti zajamčena uobičajena dnevna doza crnog napitka. Bach je inače navodno i sam bio veliki kavopija, i kod Zimmermana je vodio ansambl Collegium Musicum koji se u kavani okupljao petkom navečer.

Erik Satie - Tri skladbe u obliku kruške

Malo je reći da je Erik Satie bio ekscentrik. Dovoljno se sjetiti da je živio u stanu koji se sastojao od jedne jedine sobe, i u kojoj je našao mjesto za ravno stotinu kišobrana.

Naravno, 'Tri skladbe u obliku kruške' nemaju nikakve veze s oblikom kruške. Jednostavno, to je Satie u punom sjaju i prepoznatljivosti - s jedne strane zabavan, a s druge razdražujuć. Satie je svoje minijature skladao kao odgovor na Debussyjevu uvredu da njegove kompozicije nemaju nikakvu formu. Kako nije bio naročito poznat po mirnom primanju kritika, napisao je djelo besmislenog naslova, i u kojem sebi daje punu slobodu od glazbenog formalizma. Na koncu, uopće nisu u pitanju tri skladbe, nego njih sedam.

Giuseppe Verdi - Traviata, arija Piće (Brindisi)

U operi Traviata ovu se ariju čuje odmah nakon uvertire, i jedna je od najlakše pamtljivih i popularnijih Verdijevih arija. Glazba u skladbi je lepršava i zabavna, a dvoje zaljubljenih Alfredo i Violetta uživaju u zadovoljstvima iz čaše. Potom zbor preuzima, dižući čaše na kolektivnu zdravicu. Kontrast je to tragediji koja će tek uslijediti.

Pravo ime arije je 'Brindisi', što je talijanska riječ za zdravicu, ali i naziv za talijanske pjesme koje se pjevaju uz piće.

Petar Iljič Čajkovski - Orašar, Ples šećerne vile

Vječni božićni favorit, u blagdanske dane skoro gledaniji i od 'Sam u kući', Orašar je pun pamtljivih melodija i divne priče o djevojčici koja mašta o oživjeloj krckalici za orahe koju je dobila na poklon.

Čajkovski je za ovaj ples upotrijebio za kraj 19. stoljeća još uvijek novi instrument, čelestu, koja se svira kao klavir, a smještena je u udaraljkaški dio orkestra, i koja je dala 'svjetlucavost' partituri.

Claude Debussy - La Puerta del Vino

Inspiracija Debussyju za ovaj preludij bila su Vinska vrata na čudesnom maurskom dvorcu Alhambra u Granadi. Tko je ikad bio tamo, može u toj skladbi prepoznati siestu u prevrućoj Andaluziji, u rashlađenoj sobi zaštićenoj od najtoplijeg dijela dana, uz čašu nekog dobrog i rashlađenog vina. Debussy se poigrao i s glazbenom baštinom Andaluzije, punom različitih utjecaja.

A sve to francuski je skladatelj složio kao sliku u svojoj glavi premda nikad nije bio u Alhambri. Sve što zna o Vinskim vratima dokučio je iz razglednice koju mu je poslao Manuel de Falla, a onda je mašta učinila svoje. Koliko je to uspješno napravio govori i keramička ploča koja je postavljena na zid pored vrata.

Franz Schubert - Pastrva, Pastrvin kvintet

Skladba 'Pastrva' napisana je 1817. i savršen je primjer kako glazba može oživjeti riječi. Djelo se obično tumači da je klavir tu rijeka, nad kojom lebdi glas ribara. Ima u svemu i ponešto prikrivene erotike, kroz dilemu hoće li djevojka uhvatiti pastrvu, a krv poteći.

Nekoliko godina kasnije, Schubert je skladbu upotrijebio u svom klavirskom kvintetu, kojem je dao neuobičajen sastav - umjesto klavira, dvije violine, viole i čela, Schubert je izbacio jednu violinu i dodao kontrabas. Osim toga, dodao je neuobičajeni peti stavak. Izvorna 'Pastrva' pojavljuje se u četvrtom stavku, sa solom na kontrabasu, jednim od najpoznatijih ikad odsviranih na tom instrumentu.

Sigmund Romberg - Princ student, arija 'Pij, pij, pij'

Romberg je svoj veliki hit, operetu 'Princ student' napisao 1924., i njome dominirao Broadwayem dvadesetih i tridesetih godina 20. stoljeća. Uz toliko lakoprijemčivih pjesama nije to nikakvo iznenađenje.

No, već odavno je prva asocijacija na ovu skladbu slavni tenor Mario Lanza. On je, naime, trebao biti glavna zvijezda MGM-ovog glazbenog filma po opereti, ali je u zadnji trenutak napustio projekt, i zamijenio ga je malo poznazi Edmund Purdom. No, Lanza je imao ugovor s MGM-om i oni su morali koristiti njegovu izvedbu, pa je glas velikog tenora nasnimljen na Purdomovo pjevanje. Kako bilo, uz ovu skladbu lako je zamisliti društvo s kriglama dignutim u zrak.

Wolfgang Amadeus Mozart - Don Giovanni, Šampanjska arija

Don Giovanni, zloglasni zavodnik 2065 žena upravo je ostavio svoju dotadašnju ljubavnicu Elviru i odmah se bacio na njezinu služavku Zerlinu. Nije ga omelo to što je djevojka bila pred udajom. Uvrijeđena Elvira otkrila je njegov loš karakter, a prepoznat je i kao ubojica commentadorea, oca Done Anne koju je također pokušao zavesti. Čini se da mu se bliži kraj. No, ipak je pozvan na Zerlinino vjenčanje, i tada nastupa ova arija. Don Giovanni traži od svog sluge da na svadbu pozove što više mladih djevojaka, a Mozart nepogrešivo glazbom oslikava Don Giovannijev neobuzdani karakter.

Johan Strauss II - Valcer vina, žena i pjesme

Strauss je za ovaj valcer dobio narudžbu od bečkog muškog zborskog udruženja kao poseban poklon na večeri u čast njihovog zborovođe Johana Herbecka, čija je omiljena uzrečica bila 'Tko ne voli vino, žene i pjesmu ostaje budala cijeli svoj život'. I može se zamisliti kako u punom Straussovom duhu elegantni plesači klize plesnim podijem, na stolovima je bijelo vino u posudama s ledom, a promatrači pjevaju uz glazbu. Izvorno je valcer dolazio s refrenom, koji se danas uglavnom ne izvodi, a valcer se najčešće može čuti na bečkom novogodišnjem koncertu.