Neka su prijateljstva dugotrajna i sežu daleko unatrag, ponekad čak i do vrtićke dobi. Neka su kraća i intenzivnija, neka puna uspona i padova, neka dublja a neka površnija, no jedno je sigurno: čovjek je društveno biće koje prijateljstvu i prijateljskim odnosima tijekom čitavoga života pridaje podjednaku važnost.
Nedavna studija Američkog saveza psihologa (APA) pokazala je, međutim, da se s godinama mijenjaju parametri prijateljstva: dok se u dvadesetima okružujemo velikim brojem ljudi s kojima imamo emocionalno intenzivne i raznolike prijateljske odnose, u 30-im godinama života kvantitetu zamjenjuje kvaliteta i postaju nam bitniji dublji odnosi s ljudima koji su pouzdani i privrženi prijatelji.
vezane vijesti
Ta promjena, ističu stručnjaci, nije ni arbitrarna ni slučajna i kasnije će se bitno odraziti na naše zdravlje.
Naime, riječ je o prirodnom odgovoru na potrebe određene životne dobi: s 20 smo na pragu života, otvoreni za svakakve mogućnosti, još nesigurni u kojem smjeru krenuti, znatiželjni, željni novih iskustava. Drugi nam ljudi služe da obogate naš svijet i utječu na nas u tom ključnom životnom razdoblju. Do 30. godine života već smo polako zasićeni društvenim interakcijama, iscrpljeni količinom proživljenog i spremni birati mirnije ali kvalitetnije, konstantnije odnose. Više nam nije važno da su ti odnosi brojni. Želimo nastaviti proživljavati stvari, ali na drugačiji način.
Studija APA-e pokazala je da oba parametra imaju pozitivan dugoročni učinak: naime, ljudi koji su imali puno prijatelja u dvadesetima i oni koji su ih u tridesetima imali manje ali kvalitetnijih, u pedesetima su općenito bili boljeg zdravlja. To, naravno ne znači da bi svi kad navrše 30 trebali odabrati par prijatelja a sve ostale odbaciti, ali svakako pokazuje da je bitno ne samo dobro odabrati ljude s kojima idemo kroz život, već i činiti to u skladu s potrebama svojih godina.
To isto tako ne znači ni da se mijenja naš odnos prema prijateljstvu, da nam ono prestaje biti bitno – naprotiv. Važnost koju pridajemo prijateljstvu ostaje konstantna tijekom života, no u svakoj se životnoj fazi drugačije manifestira.
Kad smo mali, pridajemo veću važnost autoritetima; roditeljima i učiteljima. U interakciji s drugom djecom postupno razvijamo svijest o svojoj individualnosti, te kroz igru i različite socijalne situacije brusimo svoje emocionalne, kognitivne i socijalne vještine. U adolescenciji se koncept prijateljstva drastično mijenja. U toj fazi na naš razvoj, identitet i karakter ponajprije utječu naši vršnjaci, a ne autoriteti.
Prijateljstva su intenzivna – potrebni su nam stalno novi ljudi, jer nas oni 'hrane'; društveni rizici koje stalno iznova poduzimamo s nekim novim prijateljima, bez predrasuda i bez očekivanja, daju nam osjećaj slobode i priliku da ispitamo sebe i što želimo. Kako odrastamo, sklapamo sve teže sve manje prijateljstava; postajemo selektivniji.
Studija APA-e pokazala je i to da su ljudi koji s 20 godina imaju malo prijatelja, s 50 općenito lošijeg zdravlja. Dakle, i znanstveno je dokazano da iskustva tipična za dvadesete – ispipavanje svijeta, zaljubljivanje, putovanja, izlaženje, i to uz što više različitih ljudi koji nam pomažu isprobati nove stvari – treba doista proživjeti, a ne unaprijed isključiti a da ih nismo ni probali!
Još je nešto zanimljivo studija utvrdila: naime, da su ljudi koji su u tridesetima nastavili imati velik broj prijatelja i puno socijalnih interakcija općenito manje sretni od onih s manje ali kvalitetnijih prijateljstava. Tipično ih počinju mučiti tjeskoba, dosada i zamor, što se sve odražava na njihovo zdravlje u kasnijim godinama.
