Osmijeh je ključni komunikacijski čin koji nam pomaže ostvariti bliskost s drugima, izraziti naše unutarnje stanje zadovoljstva, poslati pozitivnu poruku koja kaže: Ja sam dobar i imam dobre namjere. Malo se trenutaka može usporediti s onim kada roditelj prvi put vidi osmijeh svoje bebe.
Osmijeh je prirodni refleks, i to jedan od prvih koje razvijamo. Utvrđeno je da se bebe smiješe još dok su u trbuhu — to se događa kod fetusa od 23. tjedna trudnoće nadalje. Prema brojnim istraživanjima, u prvim tjednima života bebin osmijeh nastavlja biti refleksan, dakle, javlja se nehotično i automatski.
vezane vijesti
Sve donedavno, osmijeh se i kod malo starijih beba smatrao isključivo refleksnim činom. Znanstvenici su pretpostavljali da novorođenčad nema dovoljno razvijenu sposobnost izražavanja emocija niti dovoljno društvenoga iskustva da bi ta vrsta interakcije mogla biti smatrana ičim drugim osim refleksne.
No, najnovije studije pokazuju kako bebe ipak osmijehom komuniciraju: pokazuju ugodu vezanu uz osjećaje dobrobiti i blagostanja, smiješe se kad ih se miluje ili reagirajući na određene mirise i okuse. Isto tako, primijećeno je da su brojnost i oblik osmijeha bebe drugačiji u budnome stanju nego dok spava, što sugerira da je riječ o obliku komunikacije.
Činjenica da je bebin osmijeh urođen nije slučajna: osmijeh je važan mehanizam preživljavanja. Osmijehom beba privlači pozornost na sebe i počinje se društveno i emocionalno povezivati s drugima.
No, kada se bebin osmijeh može smatrati 'stvarnom' reakcijom i koje se promjene događaju s osmijehom tijekom prvih mjeseci života? Kada se bebe počinju stvarno smijati?
Studije pokazuju da se bebin osmijeh može početi smatrati 'stvarnim' već negdje s četiri do pet tjedana života. Sve do tada, osmijeh je tek odgovor na podražaje. Potom bebe polako postaju sve selektivnije s dijeljenjem osmijeha: dok se u početku smiješe praktički svakome, kako rastu, uče razlikovati poznate ljude od nepoznatih i na kraju se smiješe samo ljudima koji su im najbliskiji. To se obično počinje događati oko petog mjeseca života, kada se i bebina sposobnost komuniciranja kroz osmijeh povećava, da bi se do šestog mjeseca starosti prvi put počela i glasno smijati.
Odgovor na pitanje kada se točno refleksni osmijeh pretvara u oblik društvene komunikacije ne postoji – naime, to je vrlo individualno. No, postoje načini kako možete razlikovati komunicira li vaša beba s vama ili se samo refleksno smješka. Naime, ako je osmijeh oblik komunikacije, pokušat će s vama uspostaviti kontakt očima. Također, osmijeh u tom slučaju traje duže, dok vas beba sa zanimanjem i pozornošću promatra, iščekujući odgovor. Ako se vaša beba smiješi promatrajući neki predmet, pa potom pogleda prema vama a onda opet u predmet, bit će vam jasno da vam želi skrenuti pozornost na njega.
Koliko je bitno da roditelj reagira na osmijeh svoje bebe i uspostavi komunikaciju pokazao je eksperiment u kojemu je majkama rečeno da ne komuniciraju sa svojim jednogodišnjim bebama i da ne reagiraju na njihove osmijehe ili komunikacijske geste. Nakon vrlo kratkog vremena, bebe su na sve načine pokušale ponovno uspostaviti interakciju s majkama, a kad to nisu uspjele, počele su plakati.
Kako rastu i razvijaju percepcije i osjetila, negdje u dobi od šest mjeseci, bebe već raspolažu čitavim dijapazonom osmijeha, ovisno o tome koju emociju žele pokazati, a s godinom dana bebin je osmijeh već sazrio u svjestan društveni alat koji koristi kao voljan odgovor na podražaje iz okoline i, isto tako, u toj dobi beba već jako dobro zna kada ga ne koristiti.
