Koncept vječnog života oduvijek je privlačio ljude, a čini se da ga je - u doslovnom, a ne u duhovnom smislu - uspjela ostvariti jedna vrsta meduze. Znanstvenici su nedavno istražili genom te sićušne morske životinje kako bi otkrili njezinu tajnu. Pronašli su gene koji besmrtnu meduzu čine - besmrtnom.
Znanstvenici odavno spekuliraju o mogućnosti usporavanja starenja, a neki od njih smatraju da teoretski ne postoji prepreka beskonačnom produljenju ljudskoga života. Zaustavljanje starenja omogućilo bi ljudima biološku besmrtnost, premda ne i potpuni imunitet na smrt od bolesti ili fizičkih ozljeda.
vezane vijesti
Biološku besmrtnost, kako izgleda, već posjeduju najmanje dva mala beskralježnjaka mekog tijela koji žive u vodi, kako smo pokazali nedavno u ovoj rubrici. Jedan od njih je hidra koja svoju besmrtnost postiže zahvaljujući građi od matičnih stanica koje se neprestano regeneriraju. Drugi je već spomenuta besmrtna meduza manja od ljudskog nokta poznata pod znanstvenim nazivom Turritopsis dohrnii.
Ona svoj život započinje kao sićušna, slobodno plutajuća ličinka poznata kao planula. Iz te ličinke nastaje kolonija polipa pričvršćena za morsko dno, a zatim iz polipa 'pupaju' meduze koje slobodno plivaju u moru. Svi polipi i meduze koji nastaju iz jedne planule genetski su identični klonovi. Ako je meduza izložena okolišnom stresu ili fizičkom napadu, ako nema dovoljno hrane ili je bolesna i stara, može se vratiti u prethodni stadij, stvarajući novu genetski identičnu koloniju polipa. A taj se proces ponavlja beskonačno.
Znanstvenici su desetljećima pokušavali proniknuti u tajne besmrtne meduze, a čini se da je tim španjolskih znanstvenika došao korak bliže rješavanju tog misterija. U istraživanju objavljenom u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences (PNAS), znanstvenici sa Sveučilišta u Oviedu utvrdili su da besmrtna meduza ima dvostruko više kopija gena povezanih s popravkom DNK od svog srodnog — ali smrtnog — rođaka, grimizne meduze poznate kao Turritopsis rubra.
'Iako starenje utječe na većinu živih organizama, meduza Turritopsis dohrnii jedina je vrsta koja se može više puta pomlađivati nakon spolne reprodukcije, postajući biološki besmrtna', napisali su autori istraživanja.
Oni su identificirali varijante gena meduze povezane s replikacijom, popravkom DNK, održavanjem telomera, procesima oksidacije, matičnim stanicama i međustaničnom komunikacijom. Utvrdili su da je za besmrtnost meduze ključan popravak i održavanje telomera, dijelova DNK koji štite krajeve kromosoma za vrijeme reprodukcije i koji se tijekom života 'troše' i skraćuju. To međutim nije slučaj s telomerima besmrtne meduze - njezini telomeri i nakon nebrojenih ciklusa razmnožavanja ostaju netaknuti.
Zasad nisu sasvim jasne pojedinosti procesa zahvaljujući kojemu Turritopsis dohrnii uspijeva svoje telomere održavati vječno mladima, ali otkriće španjolskih znanstvenika o dvostruko većem broju kopija gena za popravak DNK približava nas odgovoru na to pitanje. Znanstvenici se nadaju da bi bolje razumijevanje mehanizma održavanja telomera moglo u konačnici dovesti do razvoja lijekova za trenutno neizlječive bolesti povezane sa starenjem, poput Parkinsonove i Alzheimerove. Možda nam u dogledno vrijeme otkriće tajne besmrtne meduze neće omogućiti vječni život, ali bi nam barem moglo osigurati dostojanstvenu starost.
