Naime, spektrografskom analizom kasnije nastalog teksta iz 'pozadine' je izvirio raniji, i baš bi on mogao biti Hiparhovo djelo, najraniji poznati pokušaj mapiranja cijelog tada poznatog noćnog neba. Ovaj spis otkriven je na devet stranica srednjovjekovnog zapisa na pergamentu.

Priča se 'razmotala' u starom samostanu Svete Katarine na egipatskom poluotoku Sinaju, gdje je još 1975. nađen iznimno vrijedni vjerski tekst nazvan Codex Climaci Rescriptus. Kako je proteklih desetljeća utvrđeno, Codex je palimpsest, odnosno nastao je nakon što su na istim listovima ostrugani stariji tekstovi kako bi ustupili mjesto za priče iz Starog i Novog zavjeta pisane na aramejskom jeziku palestinskih kršćana na kojem je, kako se smatra, govorio i sam Isus.

Znanstvenici koji se bave Codexom dosad su smatrali da su ispod njega skriveni još stariji kršćanski tekstovi, ali je tehnologija otkrila još veće iznenađenje: brojke koje u stupnjevima opisuju zviježđe Sjevernu krunu (Corona Borealis), te koordinate zvijezda na rubovima toga zviježđa. Nalaz je objavljen sredinom listopada u časopisu Journal for the History of Astronomy.

Uzbuđenje tima koji je proučio Codex je bilo ogromno, a prava senzacija tek ih je čekala: prema zapisanim koordinatama astronomi su mogli precizno izračunati kad su podaci bili zapisani, 129. godine prije Krista, u vrijeme kad je Hiparh otkrivao tajne noćnog neba.

Premda je najstarija poznata karta neba (ali ni izbliza tako precizna) nađena na zidovima jedne staroegipatske grobnice, Hiparha se oduvijek smatralo ocem znanstvene astronomije, a svoja je promatranja obavljao na Rodosu. Nema puno sačuvanih izvora o njegovom životu, ali kasniji povijesni tekstovi pripisuju mu brojna impresivna znanstvena dostignuća, primjerice točan model kretanja Sunca i Mjeseca, izum skale jarkosti svjetla kao pomagala za mjerenje zvijezda, unapređenje trigonometrije, pa možda i izum astrolaba, sprave kojom se mogao precizno izmjeriti položaj nebeskih tijela.

Jedno od zanimljiviji Hiparhovih otkrića bilo je viđenje 'nove' zvijezde, koju je prvi put uočio 134. prije Krista na mjestu na kojem dotad nije bilo ničeg vidljivog. Iz toga je zaključio da bi to mogla biti redovita pojava, a Plinije Stariji je Hiparhovo otkriće opisao kao ideju da se zvijezde — za koje se dotad mislilo da miruju — ipak kreću. 'Zbog toga je napravio nešto hrabro, čega bi se i bogovi ustručavali: usudio se prognozirati kuda će se zvijezde kretati, imenovati ih i odrediti im različite položaje i veličinu', pisao je rimski prirodoslovac.

Na taj način Hiparh je katalogizirao blizu 850 zvijezda, zabilježivši precizno njihove lokacije u sjaj. Kad bi usporedio njihove položaje, zabilježio bi im kretanje. Iz toga je proizašao revolucionarni zaključak: Zemlja se također kreće. Nažalost, kopije Hiparhovog kataloga dosad su bile izgubljene, ali ne i reference na njegovo djelo sačuvane u djelima drugih, pa i na umjetninama poput globusa na ramenima starorimske skulpture Atlasa, poznate kao Farneseov Atlas, na kojem su prikazana zviježđa iz Hiparhovih promatranja.

I tako je bilo sve dok nije otkrivena tajna Codexa sa Sinaja, ispisanog na starijim zapisima o Hiparhovim proračunima. Na taj način, kako smo rekli, izračunato je i kad su zvijezde iz Sjeverne krune imale položaj zabilježen u koordinatama, 129. godine prije Krista, što je pouzdani dokaz da je riječ o kopiji njegovog djela nastaloj 700 godina nakon njegovog vremena. Dodatni dokaz donijela je usporedba sa srednjovjekovnim rukopisom Aratus Latinus, za kojeg se vjerovalo da također sadrži dijelove Hiparhovog popisa. I to se pokazalo točnim, jer su koordinate Velikog i Malog medvjeda u Aratusu također ukazivale da su zabilježene te iste 129. godine PK. Novi fragmenti sve čine mnogo jasnijim.

Rad na Codexu se nastavlja jer je dosad na ovaj način skenirano samo devet od ukupno 146 listova tog rukopisa, čija se glavnina nalazi u kolekciji američkog milijardera Stevea Greena, i izložena je u njegovom raskošnom Biblijskom muzeju u Washingtonu. Inače, Greenova trgovačka kompanija Hobby Lobby imala je vrlo kontroverznu epizodu nakon početka Iračkog rata, jer se pokazalo da su sudjelovali u švercu pokradenih umjetnina iz Bagdada i drugih gradova. Na kraju istrage su federalnim vlastima morali predati čak 17.000 prokrijumčarenih predmeta i platiti višemilijunsku globu, a Green se ispričao i opravdao 'neznanjem i neiskustvom'.

Osim u Codexu, istraživači vjeruju da se ostatak Hiparhovog kataloga možda krije i na stranicama više od 160 palimpsesta u samostanu Svete Katarine. Dosad su na isti način tamo otkriveni i ranije nepoznati grčki medicinski zapisi s kirurškim uputama, receptima za izradu lijekova i vodičem o ljekovitom bilju.