Astronomi su dosad otkrili gotovo pet tisuća planeta koji kruže oko zvijezda izvan našeg Sunčeva sustava. Premda se oduvijek spekuliralo da oni postoje, prvo znanstveno opažanje takozvanih egzoplaneta potvrđeno je tek 1992. godine, kad je u orbiti oko pulsara PSR B1257+12 otkriveno nekoliko svemirskih tijela veličine približne Zemlji
Prvi planet koji kruži oko zvijezde slične Suncu detektiran je 1995. godine, a u međuvremenu su otkrića egzoplaneta postala rutinom. Fokus znanstvenika je danas na potrazi za potencijalno naseljivim planetima, iako je jasno da bi se eventualno slanje ekspedicije s ljudskom posadom prema zvijezdama moglo dogoditi tek u nekoj dalekoj, ali doista dalekoj budućnosti, ako se uopće ikada i dogodi.
vezane vijesti
Procjenjuje se da samo u našoj galaksiji postoji oko 11 milijardi potencijalno nastanjivih planeta. To je golema brojka, no ogromna većina tih egzoplaneta nalazi se na nepojmljivo velikoj udaljenosti od Zemlje, a čak i oni najbliži nama dovoljno su daleko da bi za bilo kakve praktične svrhe - barem na sadašnjem stupnju znanstvenog razvoja - mogli isto tako biti i u nekoj drugoj galaksiji.
Ipak, budući da razmišljamo u ljudskim mjerilima, posebno su nam prirasle srcu zvijezde i planeti u našem neposrednom susjedstvu, osobito naš prvi susjed, 'samo' 4,2 svjetlosne godina udaljena Proxima Centauri. Riječ je o takozvanom crvenom patuljku oko kojega se okreću dva planeta Proxima b i Proxima c.
Odnosno, tako se barem smatralo do početka veljače ove godine, kad je znanstveno potvrđeno postojanje i trećeg egzoplaneta koji kruži oko nama najbliže zvijezde.
Proxima Centauri d ima masu jedne četvrtine mase Zemlje, što ga čini jednim od najmanjih egzoplaneta ikada pronađenih. Prve naznake njegovog postojanja članovi portugalskog tima znanstvenika uočili su promatrajući nebo teleskopom VLT smještenim u čileanskoj pustinji Atacami. Prateći gravitacijsko privlačenje i kretanje matične zvijezde i dva ranije poznata planeta, znanstvenici su još 2020. godine zaključili da postoji vrlo velika vjerojatnost postojanja trećeg planeta u sustavu. Dodatnim opažanjima koja su trajala više od godinu dana potvrđeno je njegovo postojanje.
Utvrđeno je da kruži oko zvijezde domaćina na udaljenosti od oko 4,3 milijuna kilometara, da mu je potrebno pet zemaljskih dana da napravi cijeli krug, te da mu je masa 26 posto Zemljine. Nalazi se unutar nastanjive zone Proxima Centaurija, što znači da na dijelovima njegove površine, barem u teoriji, može postojati tekuća voda. Ali čini se da je to jedina dobra vijest: svi drugi parametri sugeriraju da je Proxima d daleko od statusa potencijalnog novog doma za Zemljane.
Koliko je uopće vjerojatno da čovječanstvo jednoga dana, kao u nekom znanstveno-fantastičnom filmu, pokrene uspješnu kolonizaciju svemira? Prvi preduvjet za to je da se pronađe odgovarajući egzoplanet na kojemu bi naseljenici mogli imati uvjete za život što sličnije onima na Zemlji. Čini se da je to najmanji problem: među milijardama kandidata sigurno će se naći neki prikladan. S druge strane, najvećim se problemom čine goleme udaljenosti u svemiru, čak i do naših najbližih zvjezdanih susjeda.
Premda je Proxima Centauri udaljena samo 4,2 svjetlosne godine, to je ipak skoro 40 tisuća milijardi kilometara. Sa sadašnjom tehnologijom, svemirskoj letjelici s ljudskom posadom trebale bi u najboljem slučaju tisuće godina da dođe do cilja, a to je ipak preambiciozan zadatak za NASA-u i Roskosmos, pa čak i za Elona Muska. Primjerice, legendarnoj svemirskoj sondi Voyager 1, koja se trenutno udaljava od Sunca brzinom od 61.200 km/h, trebalo bi gotovo 75 tisuća godina da dođe do Proxime Centauri. Kad bi slučajno išla u tom smjeru.
Doduše, postoji i projekt Breakthrough Starshot koji predviđa lansiranje prema Proximi Centauri međuzvjezdanih mikrosondi pogonjenih snažnim laserskim zrakama sa Zemlje. Te sonde, nazvane Starchip, imale bi zadatak snimiti Proximu Centauri i njezine planete te prikupiti niz podataka o tom nama najbližem zvjezdanom sustavu. Dosezale bi brzinu do 20 posto brzine svjetlosti, što znači da bi im do cilja trebalo manje od trideset godina. Ipak, podaci koje bi tamo prikupile putovali bi nazad do Zemlje - točno 4,2 godine. Taj utopijski projekt, koji su 2016. pokrenuli Yuri Milner, Stephen Hawking i Mark Zuckerberg, samo naglašava goleme poteškoće koje se nalaze pred svakim budućim projektom osvajanja zvijezda. Zasad se čini da ćemo, bez nekog revolucionarno novog koncepta svemirskih putovanja, zauvijek ostati prikovani za Sunčev sustav.
