Danas nam je poznato da su zvijezde golema plamteća nebeska tijela sastavljena od vodika i helija čiju 'vatru' pokreće nuklearna fuzija. Polako trošeći svoje nuklearno gorivo, zvijezde mogu živjeti milijardama godina. Prvi ljudi koji su promatrali nebo primijetili su da se zvijezde razlikuju od planeta, Mjeseca i Sunca, ali nisu imali pojma što su one, a oduvijek su im bile vrlo važne. Zvijezde su imale važnu ulogu u vjerskim obredima, a putnici su se pomoću njih orijentirali tijekom putovanja, kako kopnom tako i morem.

Rani astronomi grupirali su zvijezde u sazviježđa, a zatim ih koristili za praćenje kretanja Sunca i planeta. Kretanje zvijezda tijekom cijele godine pomoglo im je da naprave prve točne kalendare, da znaju kada treba sijati usjeve, a kada žeti. Krajem 16. stoljeća Giordano Bruno je ustvrdio da su zvijezde nebeski objekti baš poput Sunca, samo mnogo udaljeniji. I bio je u pravu. Ali trebalo je proći još nekoliko stoljeća da utvrdimo koliko su točno zvijezde udaljene.

Prvo točno mjerenje udaljenosti neke zvijezde napravio je tek 1838. godine njemački matematičar, fizičar i astronom Friedrich Bessel. Kako je to napravio? Odgovor je: pomoću najobičnije geometrije. Princip je zapravo vrlo jednostavan, a možete ga i sami provjeriti. Ispružite ruku prema naprijed i gledajte u vrh kažiprsta. Zatvorite jedno oko. Zatim otvorite to oko i zatvorite drugo. Učinit će vam se da se vaš kažiprst pomiče u odnosu na pozadinu. Vaša dva oka i vaša ruka čine jedan trokut. Ako znate udaljenost između svojih očiju i kut pod kojim se vaša ruka pomaknula u odnosu na pozadinu, možete izračunati duljinu svoje ruke. Kut pod kojim se vaša ruka pomiče naziva se paralaksa.

Prema istom načelu moguće je izmjeriti udaljenost nekog udaljenog tijela, pa tako i zvijezda. Ali za to je potrebno napraviti puno veći trokut. Umjesto svoja dva oka kao baze trokuta, možete uzeti neke dvije točke na Zemljinoj površini, po mogućnosti što udaljenije. Zatim s obje te točke u istom trenutku zabilježite položaj neke zvijezde. Ako je zvijezda dovoljno blizu Zemlje, pomaknut će se u odnosu na pozadinske zvijezde baš kao što se vaš kažiprst pomaknuo u odnosu na pozadinu. Kad vam je poznat kut paralakse za koji se zvijezda pomaknula, te udaljenost između dviju točaka, lako možete izračunati udaljenost do zvijezde.

Razlog zbog kojega nitko nije uspješno izmjerio udaljenost neke zvijezde prije 19. stoljeća leži u tome što je vrlo teško točno izmjeriti kut paralakse, koji je čak i za najbliže zvijezde vrlo malen. Za Zemlji najbližu zvijezdu, Proximu Centauri, taj kut iznosi 0,77 lučnih sekundi - a lučna sekunda je tek 1/3600 dio stupnja. Konkretnije, jedna lučna sekunda je ekvivalentna širini ljudske kose na udaljenosti od 10 metara. A to je doista sićušno.

Tek je u 19. stoljeću izum fotografije, te napredak u razvoju znanstvenih instrumenata, omogućio takva precizna astronomska mjerenja. Godine 1838. Bessel je izmjerio paralaksu zvijezde poznate pod nazivom 61 Labud. Utvrdio je da ona iznosi 0,314 lučnih sekundi, što znači da je ta zvijezda od Zemlje udaljena 11,4 svjetlosnih godina, odnosno 107,6 bilijuna kilometara.