BRITANSKA ARHEOLOŠKA SENZACIJA

U najstarijoj poznatoj engleskoj kraljevskoj rezidenciji dvorska svita uživala je dok bi potrajala hrana, a onda bi se svi preselili

04.11.2022 u 10:27

Bionic
Reading

Jeste li gledali film 'The Dig' na Netflixu? Priča je to o senzacionalnom pronalasku anglosaksonskog broda-grobnice Sutton Hoo u Suffolku 1938. Arheolozi su sada samo koji kilometar dalje, između Sutton Hooa i druge slične grobnice u Snapeu, otkrili novi veliki, možda još i veći, dokaz o tamošnjem Anglijskom kraljevstvu iz šestog ili sedmog stoljeća.

Ovoga puta nije riječ o grobnici nego o, ni manje ni više, svečane kraljevske dvorane u kojoj su se na gozbama okupljali anglosaksonski kraljevi i ratnici, u blizini današnjeg sela Rendleshama. Dapače, smatra se da su spomenute dvije grobnice bile namijenjen baš uglednicima koji su se okupljali u novootkrivenoj palači prije skoro 1500 godina.

Prema mišljenju voditeljice istraživanja Faye Minter, koju je angažiralo vijeće okruga Suffolk, u Sutton Hoou i Snapeu pokapali su se kraljevi kojima je Rendlesham bio rezidencija u razdoblju dugom oko 150 godina. Nije im tamo bila i prijestolnica, ali zna se da su kraljevi Istočne Anglije putovali zemljom, pa onda sigurno povremeno boravili, možda i živjeli u današnjem Rendleshamu.

Iskopavanja su otkrila veliku zgradu u središtu kraljevskog posjeda koji je obuhvaćao površinu od oko šest hektara. Temelji zgrade ukazuju da je bila riječ o drvenom objektu dugom 23 metra i širokom 10 metara. Nalazila se na uzvišenom terenu, a dodatno je bila okružena zaštitnim jarkom. Vrlo vjerojatno je cijeli kompleks imao desetak zgrada za kralja i njegovu svitu koja je mogla brojati nekoliko stotina ljudi, no zasad je pronađena samo najveća od njih.

Arheolozi u Rendleshamu istražuju od 2008., a dodatnu zanimljivost velikom projektu Rendlesham Revealed (Otkrivanje Rendleshama) daje inicijativa za sudjelovanjem stotina volontera iz lokalnih okolnih zajednica. Tako se iskopavanju arheoloških ostataka priključuju i mještani, a posebno djeca iz obližnjih škola.

Inače, za netom iskopanu rezidenciju znalo se odavno, jer je opisana u zapisima engleskog učenjaka Bedea, koji je još u 8. stoljeću napisao da je tamo 662. godine istočnoanglijski kralj Aethelwald organizirao krštenje istočnosaksonskog kralja Swithelma, koji je vladao područjem kod Londona kojeg danas znamo kao Essex. Swithelm je bio odrastao čovjek u to vrijeme, a njegovo krštenje obilježilo je prelazak njegovog kraljevstva s poganstva na kršćanstvo. Aethelwaldova dinastija već je desetljećima bila kršćanska.

Da se rezidencija nalazi baš tamo gdje je sad otkopana doznalo se uz pomoć zračnih fotografija 2015., ali tek ovo ljeto počeli su radovi čiji su prvi nalazi bili vrčevi, grnčarija, ukrasi za odjeću, kopče i slični osobni predmeti, uključujući i jedan željezni nož, ali isto tako i gomile ostataka pojedene govedine i svinjetine, što je u ranom srednjem vijeku bio jasan znak luksuznog, dakle i kraljevskog života. Naime, običan svijet među anglosaksoncima uglavnom se hranio povrćem. Smatra se da su se kraljevi selili od rezidencije do rezidencije nakon što bi svaku koristili nekoliko mjeseci. Odnosno, dok bi im potrajala hrana na nekom području.

Istočna Anglia obuhvaćala je današnje okruge Norfolk i Suffolk, i bila je jedno od sedam glavnih anglosaksonskih kraljevstava u Britaniji, ostale su bile Essex, Kent, Sussex, Wessex, Northumbria and Mercia. Nastale su nakon propasti rimske vlasti u Britaniji početkom petog stoljeća. Tih sedam kraljevstava je u devetom stoljeću ujedinio Alfred Veliki, kralj Wessexa, i tada je nastalo ime Engleska, kao Anglijska zemlja.

Novo otkriće važno je i u međunarodnim razmjerima, jer je to prvi put da dobijamo uvid u veće naselje koje je predstavljalo engleski kraljevski centar, zajedno sa sitnijim nalazima koji otkrivaju način života i čime su se bavili tamošnji stanovnici ovisno o društvenom statusu.