Nebrojene su knjige napisane o rimskim carevima, mnogi znaju bar one najpoznatije nabrojiti i da ih probudite usred noći. Pa opet, vladari možda najvažnijeg carstva ljudske povijesti i dalje kriju svoje tajne. Jedna od njih zove se Sponzijan, latinski Sponsianus
Riječ je o osobi za koju se ne zna ni je li postojala, jer se njegovo ime ne spominje ni u jednom poznatom povijesnom izvoru iz antike. Možda je bio vojni zapovjednik ili uzurpator trona, i živio sredinom trećeg stoljeća, vjerojatno u provinciji Dakiji. Jedini trag koji se ikad pojavio o Sponzijanu su novčići s njegovim imenom i (valjda njegovim) likom, otkriveni 1713. u Transilvaniji, odnosno današnjoj Rumunjskoj.
vezane vijesti
No, ni s novčićima stvari nisu tako jednostavne. Otkako su nađeni numizmatičari im osporavaju autentičnost, općenito se još od druge polovine 19. stoljeća smatra da je riječ o krivotvorinama nastalim u vrijeme kad su otkriveni, i to dosta loše napravljenim. No, novčići su se svejedno raspršili po raznim kolekcijama.
Oni koji vjeruju da je Sponzijan ipak postojao različito datiraju vrijeme kad je živio i vladao. Po nekima, sam se proglasio carem oko 260., nakon što je Dakija odvojena od ostatka carstva za vrijeme cara Galijena. Drugi ga smještaju nešto ranije, za vrijeme vladavine Filipa Arabljanina ili njegovog sina. Naime, među novčićima nađenim zajedno s ovima su i oni s imenima Filipa Arabljanina i Gordijana III. No, osporavatelji Sponzijanovog postojanja ipak su brojniji.
Nedavno se, međutim, pojavila nova studija nastala temeljem mikroskopske analize novčića. Ona tvrdi da su novčići, bar po vremenu nastanka, ipak autentični, no to i dalje nije sasvim uvjerilo skeptike pa bi se moglo reći da je tajna još uvijek nerasvijetljena.
Voditelj istraživanja University Collegea u Londonu Paul Pearson tvrdi da su ogrebotine na novčiću kojeg su ispitivali, inače iz kolekcije sveučilišta u Glasgowu, pokazali da je bio korišten u antici. Također, utvrđeno je da kemijska analiza čestica zemlje pokazuje da je novčić bio zakopan stotinama godina. Bilo je to dovoljno da se novčić u muzeju Brukenthal u rumunjskom gradu Sibiuu proglasi vjerodostojnim.
'Znanstvena analiza ovih superrijetkih novčića izvlači cara Sponzijana iz opskurnosti. Naši dokazi ukazuju da je vladao Dakijom, izoliranim položajem s rudnicima zlata, u vrijeme kad je carstvo bilo opterećeno građanskim ratovima, a granice mu bile pod napadima', izjavio je Pearson.
Čim se studija pojavila, javili su se i kritičari. Slavna povjesničarka Mary Beard, jedan od najvećih svjetskih autoriteta za Rimsko carstvo (gledatelji Viasat History dobro poznaju njezine emisije o rimskom dobu) napisala je u članku u Times Literary Supplementu da su argumenti da je u pitanju krivotvorina mnogo uvjerljiviji. Još je otrovniji bio kustos kolekcije rimskog novca u British Museumu Richard Abdy, po kojem su autori studije zagazili u fantaziju. Drugi su ponovili tvrdnje o nepreciznoj izradi, natpisu koji je potpuno drukčiji od onih kakvi se inače sreću na carskom novcu i osobinama koje su uobičajene za neke sasvim druga vremena Rimskog carstva.
U vrijeme kad se smješta Sponzijana Rimsko carstvo je bilo izrazito nestabilno, a mnogo je provincija na periferiji carstvo bilo prepušteno samima sebi. Takav je bio slučaj i s Dakijom, za koju je oko 270. Aurelijan zaključio da je preteško braniti. Ako je i postojao, Sponzijan se možda našao u situaciji da je odgovoran za tisuće ljudi bez podrške centra, i opkoljen neprijateljskim plemenima. Ako je preuzeo titulu cara, to je možda bio pokušaj održavanja reda. Na raspolaganju je imao dvije legije s pratećim osobljem, ukupno desetke tisuća vojnika. S obzirom da zapisi o njemu nisu pronađeni nigdje drugdje, to ukazuje da je Sponzijan (ako je postojao) bio nezainteresiran za širenje svog teritorija. Ako je istina što Pearson i njegovi kolege tvrde, Sponzijanov glavni cilj bio je zaštititi vojsku i civile dok se ponovo ne uspostavi red. Zato je provincija i evakuirana između 271. i 275. godine. Zato je — tvrde njegovi pobornici — kovao novac za lokalnu upotrebu kako bi omogućio kakvu-takvu ekonomsku aktivnost.
Kad su novčići iz Transilvanije nađeni, smatralo se upravo to, da su u pitanju kopije pravog carskog novca kakve su se proizvodile na rubovima carstva. No, kasnije je sve jednostavno odbačeno i proglašeno krivotvorinama zbog 'čudne' izrade. I tako se smatralo sve do sada.
Ako ništa drugo, otkriće iz Glasgowa potaknut će nastavak debate, povijest kao znanost tome i služi.
