Povjesničari, arheolozi i drugi stručnjaci odavno se slažu da priča o tri kralja, ili tri mudraca koji u Novom zavjetu nose darove novorođenom Isusu zapravo pokazuje koliko je trgovina između dalekih krajeva bila razvijena u doba Rimskog carstva.
No, iznenađujuća otkrića posljednjih godina pokazuju da se to događalo i mnogo ranije, i da su stanovnici područja na kojem danas leži Izrael uživali u južnoazijskom voću i začinima ni manje ni više nego prije 3500 godina. Naime, analiza fosiliziranih zubnih naslaga s posmrtnih ostataka koji potječu iz razdoblja između 16. 11. stoljeća prije Krista otkrila je tamo ostatke banane, kurkume i soje, a te biljke u to su doba rasle u dalekoj južnoj Aziji.
vezane vijesti
Otkriće je objavljeno i javno dostupno u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences, i pokazuje da su drevne mediteranske civilizacije uvozile različite namirnice, od pilića preko crnog papra do vanilije, i to ni manje ni više nego iz današnje Indije i Indonezije.
'Nekad smo mislili da su ljudi tada svoju hranu uzgajali u svom podneblju, a da su uvozili stvari poput dragog kamenja. No, čak i u Brončanom dobu bili su vrlo slični nama, uvozeći hranu odasvud', medijima je povodom otkrića rekao suautor studije Philipp Stockhammer, arheolog sa sveučilišta Ludwig Maximilian u Münchenu. On je sa suradnicima zaključio da naslage na zubima mogu mnogo reći o prehrambenim i drugim navikama nekadašnjih ljudi, i to se pokazalo točnim.
Istraživanja su vođena na 16 kostura pokopanih u nekropolama kod Megidda, poznatijeg po biblijskom imenu Armagedon, jednog od najvažnijih arheoloških nalazišta u Izraelu, tamo se danas nalazi nacionalni park Tel Megiddo. Grad je bujao u Brončanom dobu, što se vidi po bogatstvu otkrivenih grobova, bio je bogat i dobro povezan s drugim krajevima, ali ipak se nije mogao mjeriti s moćnim susjedima poput Egipta ili Mezopotamije.
Većina ostataka ukazivala je na lokalnog uzgojenu hranu poput pšenice ili prosa, ili datulja. No, na tijelima bogatijih stanovnika otkrivene su mnogo egzotičnije namirnice za koje nitko dosad nije mogao pretpostaviti da su se nalazili na trpezama drevnog Mediterana. Isto tako su uzeti uzorci s kostura iskopanih na obližnjem nalazištu Tell Eraniju, koji su živjeli oko 1100. godine prije Krista. Njih arheolozi povezuju s biblijskim Filistejcima. Tamošnji grobovi nešto su siromašniji od onih u Megiddu, i očekivalo se da će biti manje egzotičnih nalaza, no i tamo je nađen sezam. Danas je ta namirnica uobičajena u levantinskoj kuhinji, ali potječe također iz južne Azije. Sezam je nađen i u Tutankamonovoj grobnici izgrađenoj oko 1400. godine prije Krista, no vjeruje se da je postao uobičajen u tim krajevima mnogo kasnije.
No, najveće iznenađenje ipak su bili ostaci banana, posebno u skromnijem Tell Eraniju. Naime, to voće nema sjemenja, a kako je mekano brzo se raspada. Stoga je manje vjerojatno da su se uvozili grozdovi svježih banana, veća je vjerojatnost da su ih tada — što je i danas često — prenosili i konzumirali sušene kako bi izdržale duga putovanja morem i kopnom. Tko zna, možda su Armagedonci i Filistejci pokopani u svojim gradovima i čiji su zubi testirani bili putnici, pomorci ili trgovci koji su putovali u tada nezamislivo daleke krajeve.
