Ipak, u trećem desetljeću 21. stoljeća, čini se da ideja seksualne apstinencije svećenika nema baš puno smisla. Osobito u svjetlu optužbi o svećeničkoj pedofiliji i spolnom zlostavljanju u katoličkim župama diljem svijeta.

U prošlosti je vjerojatno bilo drugačije. Budizam je propovijedao potpuni celibat za mlade svećenike kao uvjet za duhovno oslobađanje, a slično je bilo i u džainizmu, te u religijama pretkolumbovske Amerike. Klasični hinduizam poticao je celibat u kasnijim fazama života, nakon što bi netko ispunio svoje društvene obveze. I u kršćanstvu je, tijekom prvih nekoliko stoljeća, celibat bio stvar izbora: prakticirali su ga uglavnom samo posebno posvećeni sveti ljudi poput pustinjaka, a svećenici su se normalno ženili.

Negdje u 4. stoljeću počeli su prvi pokušaji crkvene hijerarhije da svećenicima nametne seksualnu apstinenciju, ali to pitanje još uvijek nije bilo riješeno: iz istog tog razdoblja postoje i dokumenti u kojima se osuđuju duhovnici koji su napuštali svoje žene 'pod izgovorom pobožnosti'. Uglavnom, tek je na Prvom i Drugom lateranskom crkvenom saboru u 12. stoljeću definitivno potvrđeno da je svjetovni brak svećenicima nepremostiva prepreka duhovnom braku kojim su vjenčani za univerzalnu svetu Crkvu.

U međuvremenu pravilo celibata ostalo je na snazi samo za svećenike Katoličke crkve: ostale kršćanske sljedbe odavno su ga napustile. Ipak, treba istaknuti da i Katolička crkva celibat ne smatra crkvenom dogmom - poput primjerice dogme o tome da je Marija vazda djevica – već je to pitanje vjerske discipline - poput primjerice posta za vrijeme Korizme. Stoga se, smatraju neki teolozi, svećenički celibat može ukinuti u bilo kojem trenutku.

Nedavno se za ukidanje celibata u Katoličkoj crkvi zauzeo i utjecajni njemački kardinal Reinhard Marx. On je ocijenio da bi za neke svećenike bilo bolje da su vjenčani, ne samo iz seksualnih razloga, već i da ne budu usamljeni. Međutim, zlobnici tvrde da glavni razlog promjene stajališta prema celibatu kod nekih pripadnika crkvene hijerarhije nije pokušaj liberalizacije crkve i uklanjanja stigme pedofilije, već leži u marketingu. Sve je, naime, manji interes za svećenički poziv među mladim ljudima, osobito u bogatijim europskim zemljama poput Njemačke ili Francuske.

Prosječna dob katoličkih svećenika sve je viša, a broj novih kandidata se smanjuje: ne treba biti genij da bi se zaključilo da to ima barem neke veze i s celibatom. Koji god bili razlozi za pokretanje rasprave o celibatu unutar Katoličke crkve, ne bismo se trebali previše iznenaditi ako uskoro i katolički svećenici u svoje župe počnu dovoditi legalne supruge.